|
Tolstoj je jednom rekao: Ako želite biti sretni, budite.
Ljudi često sreću miješaju sa zadovoljstvom ili ugodnošću, što nije ispravno jer ugodnost je dugotrajnije stanje u kojem nam je život dobar i zadovoljni smo, dok je sreća kratki i trenutni osjećaj koji doživljavamo kada nam život iznenada postaje bolji.Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreća je vrlo vremenski ograničena.Ponekad za sretne ljude slove oni ljudi koji vode kreativne živote pune raznolikosti i s iznova vidljivim ciljevima prema kojima mogu usmjeriti svoje napore. Za razliku od sretnih ljudi veliki broj pojedinaca još uvijek vodi beskrajno dosadne živote, radeći jedan te isti posao što prema njemu ne može učiniti ljude srećnima. Ja smatram da je sreća kompleksan pojam i zavisi od pojedinca. Ova sljedeća priča upravo to pokazuje:
Jednom davno jedan je čovjek šetao plažom u noći punog mjeseca. Šetajući tako, razmišljao je: Kada bih imao jedan lijep i skupocijen auto, kako bih bio sretan. Da imam lijepu veliku kuću, bio bih jako, jako sretan. Najsretniji bih bio da nađem perfektnu, zgodnu ženu.Hodajući tako saplete se u jednu vreću, punu kamečića. Počne se igrati sa kamenčićima i bacajući ih u more, pomisli za svaki: Da imam ovo, da imam ono. Tako sve dok nije ostao samo jedan jedini kamenčić. Odluči da ga zadrži i odnese kući. Kada stiže kući, vidio je da je kamenčić jedan vrlo vrijedan dijamant.Tako radimo mi ljudi. Sanjamo ono što nemamo, bez da cijenimo ono što imamo. Da samo malo bolje pogledamo, primjetili bi koliko smo sretni.Sreća je mnogo bliža nego što mislimo. Svaki kamenčić našega života bismo trebali bolje pogledati. Svaki kamenčić bi mogao biti vrijedan dijamant. Svaki naš dan bi mogao biti jedan dijamant, vrijedan i nenadoknadiv.
Svatko od nas može odlučiti da li da zadrži ili baci kamenčić.
|
