Lepota žene
Baš sinoć, onako u nekom ćutljivom i setnom raspoloženju koje ti valjda mogu doneti samo ova zima i njene nježnje bele pahuljice, setih se nje i jednog davnog dogadjaja koji još uvijek ne mogu isterati iz duše.
A i ne znam bi li to i htjeo.
Spremali smo se da izadjemo na „ najvažniju ” žurku godine, na doček Nove Godine, i ona se naravno trudila da izgleda što lepše, da blista medju ženama i devojkama ili možda samo zato da meni izgleda lepo i poželjno.
Dok sam se pretvarao da biram košulju za tu noć, ja sam ustvari krišom posmatrao nju kako se uredjuje. Kako pažljivo stavlja karmin na usne, popravlja onaj nemirni čuperak koji joj je stalno padao nazad na čelo, i mada je meni izgledalo da mu je baš tamo mesto, ona ga je uporno vraćala nazad, kako stavlja maskaru i kreon, pomalo pudera na meni ionako prelepe obraze, pa onda nervozno otpuhne, obriše sve i počne ispočetka.
Kada je konačno završila, i mada joj se po izrazu lica vidilo da je još uvek pomalo ne zadovoljna, okrenula se i polu-zabrinutim licem me pitala kako izgleda.
I kako sam joj ja tada mogao objasniti da uopšte ne vidim njenu raskošnu haljinu, njenu pažljivo nameštenu frizuru i šminku, njene nove cipele, nego sam vidio njen blistavi osmjeh, njene duboke i ljubavlju obojene oči, njene ruke koje su i dalje ne svesno popravljale ne postojeće „ faltne ” na haljini...
Trudio sam se da joj sve to kažem očima, a ustima sam samo izgovorio : „ Prelepo ”... i naravno ponovio to nekoliko desetina puta u toku noći.
A u stvari nema ružnih žena, ni ne poželjnih i nijedna ne liči na onu drugu. Svaka je princeza na svoj način, svaka ima svoje kraljevstvo i svoju lepotu i svaka treba različitog princa. Bez obzira u kom okruženju živi, kako je obučena ili koliko ima godina. Svaka nosi svoju tajnu i misterioznost, onu tajnu koja je poznata samo njenom srcu i nikom više.
I vidite, meni su žene najljepše uveče, pred spavanje, kada sa sebe skinu svu šminku i raskošne haljine, kada skinu teret i iscrpljenost sa svojih lica i ramena, kada obuku neku staru, široku majicu, sednu i podviju noge ispod sebe i kada se oko nje siri samo njena unutrašnja lepota, njena duša i kada me pogleda pomalo umornim i blaženim pogledom koji mi kaže : „ E konačno sam ja - ja ” ... i mirno utone u krila Andjela i snova...
Eto, tada su mi najlepše...
serbian cafe
|