Nikad ti nisam rekla....

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da li ste ikada imali osjecaj da ste neke rijeci precutali,i nikada vise necete moci da ih izgovorite osobi kojoj su bile upucene?Da li ste imali osjecaj da su vas pogresno razumjeli i da ste upravo zbog toga gubili ono sto vam je vazno?Znam da ja jesam....Ideja je sljedeca:da ono sto bi rekli osobi do koje nam je stalo,koja nas je povrijedila ili koju smo mi povrijedili napisemo ovdje,i pokusamo da oprostimo sebi,ili njoj ili da jednostavno da olaksamo sebi teret koji nosimo.Nadam se da cete mi pomoci,i da cete me pratiti u ovom.
Pocecu prva.

Danas vise nema sanse da se bilo sta popravi....Za tebe,Mladene.Zao mi je ljubavi.

Stojis ispred mene,nervozan,ljut ."Naravno da sam polozio ispit.Dobio sam 10,sta si ocekivala?"Smijes mi se ogorceno u lice i kazes"Ustabilio sam se ja.Uprkos tebi!Sta me gledas tako?"Ne.Nije meni bilo krivo sto si ti polozio i dobio deset,znam da si upravo to pomislio jer te poznajem....Bilo mi je zao sto si mi oduzeo mogucnost da te zagrlim i kazem koliko sam ponosna na tebe....Jer to je upravo ono sto sam osjecala u tom momentu....Bol.Nisi znao i nikad neces znati koliko puta sam otisla na stranicu tvog faxa da provjerim da li su izasli rezultati tog ispita...Kako ti nije bilo jasno da sam za tebe zeljela samo najbolje?I kako ti nije bilo jasno da je svaka tvoja patnja bila i moja...?Sad me gledas kao neprijatelja...

Znas li koliko si mi nedostajao onih 12 dana ?I da su one medalje bile za tebe?Svaki korak,svaki osmijeh.Toliko sam gusila prijateljice u sobi pricama o tebi da su me htjele izbaciti kroz prozor.....Sve sto sam zeljela tad je da si pored mene...Vidjela sam "Drvo ljubavi" .Uslikala sam ga...Htjela sam ti pokloniti tu sliku zajedno sa pismima koja sam pisala za tebe skoro svako vece...Nisam izradila tu sliku.I nisi znao za pisma,koja sam pisala po hotelskim papirima,neuglednim i zutim.Sve sam ih bacila kasnije...Misla sam da ih mogu ljepse napisati na neke urednije listove koji nisu zuti i zguzvani.Nikad ih nisam napisala ponovo.Jer,emocije koje sam osjecala onih veceri u hotelu bile su najiskrenije,i te rijeci su bile savrsene bas onakve kakve sam ih napisala prvi put....Nisi znao za pisma.I to sam presutjela...kad je autobus stigao u nas grad vukla sam stvari i trcala sam samo da sto prijem dodjem kuci.Bila sam s roditeljima samo pola sata...Ostatak vremena provela sam s tobom...Jer sam samo na tebe i mislila tamo...
Nikad ti nisam rekla da si za mene bio najljepsi covjek na svijetu.I kad sam ti rekla da si se udebljao,to te uvrijedilo,rekao si da imam provokatorski osmijeh na licu,a nisi shvatao da sam ti htjela reci da si presladak.Pobjesnio si....Nikad ti nisam rekla koliko sam srecna sto te imam pored sebe.Nikad ti nisam rekla da jeste tesko gledati kako pokopavaju nekoga koga volis,ali pored tebe i sahrana nije strasna....Sjecas li se?Stajala sam na pored groba i nisam plakala.Svi su rekli da sam sijala cak i tamo.Jesam,jer si me TI drzao za ruku.Ni to ti nisam rekla.To vece sam otisla na slavu,napila se.Sta sam radila to vece,samo da zaboravim tu masu ljudi u crnini i svestenika koji je drzao govor kao da prica viceve!Sramota me mojih postupaka....Gledao si sve te stvari,i nista mi nisi rekao.Nisi me ni prekorio.A ja ti nisam rekla ni "hvala sto si me trpio"....

Kad sam bila bolesna dolazio si svaki dan i mazio me iako nisam licila na ljudsko bice.Smijao si mi se sto se ponasam tako cudno.Bila sam hladna prema tebi....I sta sam na kraju uradila?Rekla sam "Necu da te izgubim" a nisam te ni gledala u oci...Poljubio si me i zagrlio..To ti je bilo dovoljno...Nisam rekla "Oprosti mi"ni "Hvala" ni "Volim te".Tri male rijeci.Koje puno znace....
Koliko puta sam svojim izjavama u tebi izazvala osjecaj nize vrijednosti...samo zato da ne bi shvatio koliko mi znacis,koliko si velik u mojim ocima,i da si dobar toliko da mozes da imas bilo koju...Ni to nisi znao...
Otisao si .To jutro nisam te zagrlila,gurala sam te od sebe....Molio si me da te pogledam,da te zagrlim da ti kazem da ce sve biti u redu.Nisam mogla.Nisam ti rekla da sam bila na granici da vristim od nemoci....67 dana....Svaki dan je bio pakao.sjedila sam pred kalendarom.Racunala kad ces se vratiti.Slavila svaki dan koji je prosao,jer me dovodio blize tebi.Poslala sam ti poruku da svaki covjek lici na tebe....Bio si ljut i tad.Nisi me pustio da ti objasnim da sam u svakom dahu trazila tebe,da sam mislila na tebe i dok sam polagala ispit,da mi nije bilo bitno sto sam dala uslov,sto su me roditelji cekali da proslavimo,vec mi je bilo vazno kad cu stici da odem na internet da ti javim....Sve je bilo za tebe.Bas sve.
Kad smo raskidali pitao si me"Da li je bilo toliko tesko cekati me?Svadjali smo se i dok sam bio tamo,znaci to nije bio uspjeh!"
Nije bilo tesko suzdrzati se od drugih momaka,njih sam tjerala istog momenta cim su se pojavili...I nikad te nisam prevarila.Bilo je tesko probuditi se i znati da te ni danas necu vidjeti,i da nas i dalje dijele toliki kilometri.Jesmo se svadjali,ali imala sam i ja pravo na nervozu,zar ne?
Sve greske pravila sam iz ljubavi.IZ NEISKUSTVA jos vise.Iz bahatosti.I zbog toga sto sam mislila da sam jaca i od Boga,da mogu bez tebe.Najvise iz straha da te ne izgubim,i da ces me povrijediti....Povrijedio si me,vise nego bilo ko u mom zivotu.I ja sam tebe.I srecemo se i stranci smo i neprijatelji i ne volis me vise ni malo ...Jer sam puno gresaka napravila.I ti si....Ja sam tebi tvoje prastala.Ti meni ne.Necu ti oprostiti sto si slusao sve ljude osim mene i osudio me bez mogucnosti da se branim.Nepravedno ali istinito....Bitno da je treci clan nase veze udario zadnji pecat na nas....Znas ti dobro ko je bio treci clan...Mislis da nisam znala da su sve one rijeci koje su izasle iz tvojih usta bile njene...?Pa razgovarala sam s njom samo par sati ranije....Nema veze.Danas necu osudjivati,mrziti,ljutiti se.Samo cu govoriti one stvari koje nikad neces cuti od mene,jer ti vise nisu vazne.I jer vise nemam snage da ih izgovorim pred tobom jer znam da bi rekao "Sta me briga!",i zato sto si mi prisao i pruzio ruku,i bio toliko hladan i ravnodusan prema meni,a oni ljudi koji su bili svjedoci nase ljubavi,i koji su donekle pomogli da se nasa veza zavrsi,stajali su pored i gledali nas dvoje,dva jadnika koja su dozvolila da izgube ono sto su imali...Nikad vise necu imati priliku da se vratimo unazad,jer se toliko ruznih stvari dogodilo.I zato sto je cijeli svijet protiv nas.I najvaznije,zato sto me vise ne volis.Zao mi je.Zbog svega.Tezak mi je svaki dan kad se probudim bez tebe...Kad si otisao bar sam znala do kada da cekam....A sad nemam vise sta da cekam...I to me plasi.Ti si nastavio dalje.Ja sam ostala ista.Hvala za sve.Oprosti mi.Volim te.Zbogom


Eto,ja nisam mogla biti iskrenija.Ako se sjetim necega pisacu jos.Pokusajte i vi.