ohrabrena ponekim komplimentom, pisaću ove blogove, mada mi riječ blog pomalo zvuči kao blob...ili naduvana iznutrica od neke uginule ribe.
Negdje sam čitala da je ova blogosfera uglavnom pretrpana depresivnim blogerima, i kad god hoću nešto da napišem izleti moj depresivni optimizam valjda nesvjesno.
Očekivala sam da ću pročitati svaku knjigu koja mi padne šaka. Ne ide mi i to sa dvije neobične....Majstor i Margarita i Mali princ
Ovu prvu ne kapiram (mislim jasno je da govori o đavoljoj raboti i da kad se družiš sa đavlom, moraš igrati po njegovim pravilima) a ovu drugu ne želim da završim, jer mi je fenomenalna...inače najmilija knjiga moje majke. Što me navodi na pomislim na roditelje i da pomislim da vremenom počinjemo kod sebe da prepoznajemo one njihove osobine koje nismo baš puno voljeli...
Nego, ovako...mislim da svako postaje vremenom ono što ljudi oko njega, očekuju od njega. Ili sam ja postala jedno veliko neispunjeno očekivanje.
Roditelji: očekivali su da sve završim u roku, da ne pravim probleme, a nisu mi rekli da ako završiš se svoje obaveze valjano, nema garancija da ćeš biti srećan. Trenutno očekuju da budem viša medicinksa sestra ili bar neko ko je visoko pozicioniran u hijerarhiji zdravstva, kako bih mogla organizovati MRI ili skener bilo kog dijela njihovog, inače zdravog, tijela najčešće u noći od subote na nedjelju...
Bračni drug: očekuje da žena bude nešto između njihove majke i kelnerice i još po nešto.
Kolege, šefovi: nekako vremenom, vidjeh da očekuju da budem njihov duhovnik, ponekad i propovjednik....
Prijatelji: očekuju da budeš uvijek veseo, sa dosta para, za zajedničke akcije, besmislena putovanja...sa dosta para ako im zatreba, ne daj bože. Očekuju da ako se razboliš, u najmanju ruku oboliš od karcinom, dijabetesa ili čudnog afričkog virusa, tu su onda kraljevi da pomognu, skinu sa neta sva slična iskustva i plaču sa tobom...
Na kraju dana, kad slažem utiske i uniforme koje ću nositi sjutra, dakle uniformu kelnerice, medicinske sestre, stroge majke sa stajlingom iz pedesetih godina (frizura i šimi cipelice), uniformu smart - casual malu crnu haljinu za posao i prijatelje, pomislim da nijedan od tih likova nisam ja.
(Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima )
Dodaću onda za svoju dušu haljetak cirkuske jahačice...
Gdje da krenes u ovo strasno doba,
Nemas gdje,
Sama u tom haljetku
Cirkuske jahacice
Milijun rubalja za
Tvoja glatka ramena,
Daj, makar ne varaj ovog
Andjela na dlanu,
Zaboravi, ako mozes
Zaboravi, zaboravi
Ako mozes
Otmjeno izgubljena opklada to ti je
Kao spremljen krevet
Malo tijesan za dvoje,
Kao haljina kada se rasiva,
Evo porodi me kao srna na snijegu,
I zaboravi ako mozes
Zaboravi, zaboravi,
Ako mozes
Gdje da krenes u ovo strasno doba,
Nemas gdje
Tebi svaki krevet ovog svijeta tijesan je
Idi pod laznim imenom,
Idi i putuj sjeverom,
Ili porodi me kao srna na snijegu
I zaboravi
"Mali princ" me prilicno nervira. Mnogo je naivan i stil je ...hmmm...
"Majstor i Margarita" su mi dosli glave. U pravom smislu reci. Izgubih glavu zbog Bulgakova. Ne kao pokvareni Berlioz, vec upravo zbog ocekivanja.
"Ni Bog ni Djavo ne mogu protiv ljubavi. Mogu joj se samo pridruziti..."
Kako da ne...pogotovo ovaj drugi, koji nikad ne spava.
Upravo sam razmisljala o sopstvenim ocekivanjima, iluzijama, izgubljenim nadama i verama.
Nema tog novca, ni Majstora zbog kog bih namazala Natasinu pomadu, ili ...zlo ne spava.
Sve mi se vise cini da sve manje verujem.
Sabiram minuse i od njih gradim tvrdjavu, neku sigurnu i otpornu.
Koliko god se trudila da nemam ocekivanja jer znam da ih je nemoguce zadovoljiti, dogodi se da me preplave, u naletima.
Sva sreca pa samo tri osobe iz mog realnog zivota znaju za moj boravak ovde, a od toga ni jedna ne cita
Podelicu s vama svoj poslednji vapaj za smislom (ukradeno od Frankla a obilato koristim)
Ko je rekao Margarita ? Neko je spomenuo ocekivanja ?
Iko se uhvatio za smisao?
dum_dum ::"Sva sreca pa samo tri osobe iz mog realnog zivota znaju za moj boravak ovde, a od toga ni jedna ne cita
sva sreća...da znaš...razumijem te dum_dum ::
Podelicu s vama svoj poslednji vapaj za smislom (ukradeno od Frankla a obilato koristim)
Ko je rekao Margarita ? Neko je spomenuo ocekivanja ?
Iko se uhvatio za smisao?
smisao, šta to bješe...naša očekivanja, tuđa očekivanja...samo očekivanja samo ispunjena očekivanja
tagore ::ah ta ocekivanja...
no gde je prostor za iole malo srece ubogog li coveka...
e, kao da si čitao između redova, jer sam htjela da navedem jednu stvar, pa zaboravih, a to je da ja za meni drage ljude očekujem samo da budu srećni...
Pa od mene mogu da očekuju svašta, a ja od drugih nemam naviku da očekujem skoro ništa pa kad se i nešto lepo desi onda je impresija mnogo veća, tačnije volim više iznenadjenja nego očekivanja, ona su dosadna...
A to za sve te uloge dva lica, tu te razumem i ja promenim isto tako od žene, majke, psihologa, pedagoga, učitelja, mudraca, gurua, menadžera, kuvarice, kelnerice, čistačice, medicinske sestre, prijatelja, neprijatelja, dezurnog krivca, dželata, veštice i ko zna koje čega se smenjuje u toku jednog dana čak.....huhh
valjda nesvjesno.
)
prava stvar
