Ne znam kako da uopste zapocnem, no.. desilo se, eto, u braku sam 3 godine i prevarila sam ga..desilo se. Toliko me obuzela strast da nisam znala kako da se ponasam kad je ON tu, pa imala sam osjecaj da mi glava hoce da eksplodira, srce lupa nenormalno, ruke drthe, jednostavno venema je krv jurila 200 na sat dovela me do ludila, koljena mi klecala.. Neopisivo...
Ugl..to mi je prva prevara.. pa sad...nocima ne spavam, muci me to..cesto ga i sanjam, strah me da ne izgovorim ime u snu ili nesto vise (boze, svasta) pa mi i tog belaja..heh..a nekad mi malo fali da eksplodiram i sve muzu priznam..
Zanima me, grize li vas savjest kad prevarite muza/zenu nebitno...???
Da li ponavljate istu gresku..??
Kako muskarci uopste uspijevaju tako lako da budu sa zenama, danas-da, sutra-ne i da im to bude svejedno??
I da, zasto zene (vecina njih) mijesaju emocije sa seksom ??
Msm ne znam zbog cega i dalje mislim o njemu, 10 god. je stariji od mene..nije mi nesto posebno bilo lijepo s njim, vise mi je bilo neugodno..mozda zato sto mi je prvi put da sa nekim drugim muskarcem "spavam"...
Kako god, muce me ova pitanja, da li se ikad covjek oporavi od tog...? Kad ga sretnem bude me stid.. sama sam sebi smijesna, ali tako je, samo sam iskrena...
Ne vjerujem ni sama sta sam ucinila.. a da.. da napomenem, u posljednje vrijeme samo pijem i slusam neke "ljubavne" pjesmice o prevari ...i kajanju..
Zasto uopste pristajemo na seks bez obaveza ??
Kako se izvuci iz ovog ?? Koliko traje ovo kajanje ??
Koliko je vama bilo potrebno vremena da izbacite sve to iz glave,
da se pomirite s tom cinjenicom ???
|