|
Stoper koji je cekao plavi auto
Zamisljeno je isao i gledao u dubinu ulica
zapazajuci na momente kao neprijatni bljesak hrastovo drvo.
Cak i kad je mjesecina parala psihu
cekao je da mu stane nijedan drugi nego taj plavi auto.
Iduci uz put po suncanom danu ugledao je
crnu kociju.
Koju je vukao covjek okovan lancima
i sa povezom preko ociju.
Na kociji pored preplavljene vrece zelja
se nalazila slika sa motivom zvijezda
koje su grabljene ocima djeteta.
Stoper je upitao covjeka sa
teretom na ledjima.
Kako prezivljava taj neocekivani put
jos sa lancima.
Odgovori mu bez tereta na dusi da samo zbog noci
zivi dan.
Jer po noci kad lanci popuste sav put na trenutke
zabljesne kao san.
Utom se susreo pogled jednog istinitog covjeka
na zemlji.
I stopera cije su oci zracile takvom zbunjenoscu da je
scena sa narandzama koje je donio vjetar stavljena u drugi plan.
Stoper je umro pored puta u najgoroj bolesti.
Samoci.
|
