|
Hocu da znam
jednu stvar.
Znas kako je to
ako gledam
kristalni mesec,crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi,svjetlost,metali
poput barcica sto plove
ka ostrvcima tvojim koja me cekaju.
E,pa dobro
ako malo-pomalo
prestanes da me volis
i ja cu prestati tebe da volim
malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboravis
ne trazi me
jer bih te ja vec zaboravio.
Ako smatras dugim i ludim
vjetar zastava
sto prolazi kroz moj zivot
i odlucis
da me ostavis na obali
srca u kome imam korijena
zapamti
da cu toga dana,
toga casa
dici ruke
iscupati svoje korijene
u potrazi za drugim tlom.
Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristanes da mi budes sudbina
s neumoljivom strascu,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana trazeci me
o ljubavi moja,o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni nista nije ugaseno ni zaboravljeno,
Moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju,ljubljena,
i sve dok zivis bice u tvojim rukama
ne napustajuci moje.
Pablo Neruda
|
