Poslao: 27 Okt 2007 21:57
|
offline
- Pridružio: 19 Jun 2007
- Poruke: 39
- Gde živiš: u jutrima koja sanjare...
|
Moje srce ptica divljine, naslo je svoje nebo
u tvojim ocima.
One su kolevka jutra,one su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
u njihovo osamno bespuce.
Pusti me samo da delim oblake,da
sirim krila u sjaju njegovog sunca....
Tagora
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Okt 2007 12:02
|
Zadrhtacu bez sumnje
ako se ikada budemo sreli
u drugome zivotu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajuci se,
prepoznacu tvoje oci,
tamne kao jutarnje zvezde
i znacu da su pripadale
zaboravljenom sumraku predjasnjeg zivota...
Reci cu : car tvog lica nije samo u njima,
u njih se utkala zarka svetlost
moga pogleda
pri susretu koji se ne pamti
i moja ljubav im je dala
tajnu koju su izgubile
Tagore
|
|
Poslao: 30 Okt 2007 13:06
|
Pegazeka [ona stoji iza mene na mom avataru ] je imala prvi deo ove pesme u svom potpisu, i secam se da sam hteo da joj ukradem taj potpis
Stihovi su previse jaki da bi ih stavio u potpis...
|
|
|
Poslao: 01 Nov 2007 13:21
|
Ti si vecernji oblak
koji bludi nebom mojih snova.
Ceznjama ljubavi svoje
dajem ti boju i oblik.
Ti si moj,moj,ti koji obitavas
u mojim beskonacnim snovoma...
Tvoja su stopala ruzicasto rumena
od ognja mog ceznjivog srca
ti koji znjes moje vecernje pesme!
Tvoje su usne gorko - slatke
od ukusa vina mojih patnji.
Ti si moj,moj,ti koji obitavas
u mojim usamljenim snovima..
Tagore
|
|
Poslao: 02 Nov 2007 20:42
|
Miljeno srce moje
cezne dan i noc
za susretom s' tobom -
susretom koji je kao smrt,
koja sve prozdire.
Zbrisi me kao vihor;
uzmi mi sve sto imam;
razvali mi san
i opljackaj snove.
Pokradi mi svet.
U toj pustosi
u poslednjoj golotinji duse
ujedinimo se u lepoti...
Ah,uzaludna ceznjo...
Tagore
|
|
|