|
Kako sam svog sina vodio na prvu ljekarsku kontrolu, dr je našla da je veoma zdravo i napredno dijete i .... Međutim, razgovor nas odvuče na drugu stranu, pa počesmo da pričamo o stvarima kao što je cerebralna paraliza, razne srčane smetnje i druge bolesti kod djece koje se javljaju. Tako ja srećan izađem iz ordinacije, jer mi je dijete zdravo, ali počnem da razmišljam o svoj onoj djeci koja tu sreću nisu imala. Tako sam išao ulicom, i bujica emocija mi je "navalila", razmišljajući o svim onim mališanima, koji ni krivi ni dužni ispaštaju. Onda sam počeo i da razmišljam o brizi koju država-e, posjećuju takvoj djeci. Sjetimo se samo Matije, iz Plesom do snova, i milion drugih primjera. Gdje je tu država da interveniše, i da pare za liječenje tih malih, nevinih stvorenja. Zar treba da njihovi životi zavise od dobrovoljnih priloga. Mislim da je to užasno. A za bijesna kola i službena putovanja se uvioek nađe. A u našim krajevima figurira uzrečica :"Zdravlje je na prvom mjestu". Mislim, ipak da nije. Bar po primjerima tih mališana. Pristalica sam toga da svi damo makar jedan euro od svojih plata, koji bi išao upravo toj djeci. Samo da njima obezbijedimo šansu za bolji život.
|
