offline
- DR
- Legendarni građanin
- Pridružio: 08 Okt 2004
- Poruke: 5450
- Gde živiš: Beograd
|
UPRAVO citam tajni izvjestaj o opasnosti po planetu izazvanu klimatskim promjenama. Izvjestaj je uputio Pentagon americkom predsjedniku Dzordzu Bushu, prije vise od cetiri mjeseca a objavio ga je britanski list Guardian. Izvjestaj je u najmanju ruku alarmantan, bas kao slike koje nam svakodnevno, sa raznih strana svijeta promicu pred ocima o poplavama, zemljotresima, pozarima, odronima, olujama, orkanima, ratovima, sto djeluju kao ostvarenja Nostradamusova prorocanstva o skorom kraju.
Nacin komunikacije u izvjestaju (tajno), nivo komunikacije (predsjednik SAD-a i Pentagon), cinjenice upotrebljene u izvjestaju i ton, sve govori da naprosto nije rijec o uobicajenom i prorockom vec alarmantnom i egzistencijalnom, ali ne samo za jake i arogantne, vec covjecanstvo u cjelini. Podjimo redom.
Autori izvjestaja su CIA-in savjetnik i bivsi sef planiranja grupe Royal Dutch/Shell, Peter Schwartz, te suosnivac kalifornijske grupe Global Business Network, Doug Randall.. Izvjestajem se upozorava da ce do 2020. doci do "katastrofalne" nestasice vode, hrane i energije, da ce posljedice postati gotovo nepodnosljive, a cijeli bi svijet zbog toga mogao postati bojno polje. Izvjestaj podsjeca da je prije 8200 godina zbog klimatskih promjena doslo do propasti uroda, gladi, epidemija bolesti i masovne migracije svjetskog stanovnistva - sve to moglo bi se ponoviti za manje od 20 godina. Autori izvjestaja ismijavaju musku, kaubojsku logiku rijesavanja drustvenih problema isticuci da je specificnost ovog u tome da nema neprijatelja koga je moguce loviti puskom ili raketom. ”Neki od glavnih europskih gradova mogli bi biti potopljeni zbog rasta nivoa oceana uzrokovanog otapanjem ledenih masa zbog globalnog zagrijavanja”, upozorava izvjestaj.
Sva alarmantnost izvjestaja sadrzana je u procjeni da ce Veliku Britaniju do 2020. zahvatiti "sibirska klima", a predvidjaju se dosad nevidjne suse, glad, svjetska anarhija i neredi ogromnih razmjera. Predvidja se cak i mogucnost izbijanja nuklearnih konflikata oko obrane i osiguranja zaliha hrane, vode i energije. Prijetnja svjetskoj stabilnosti nekoliko puta veca je od prijetnje terorizma, navodi se u izvjestaju. Britanski naucnik John Houghton, bivsi sef britanskog Meteoroloskog Ureda, je usporedio prijetnju klimatskih promjena s terorizmom i zabrinuto izjavio: "Ako i sam Pentagon sada salje takvu poruku, onda se radi o doista vaznom dokumentu."
Pitanje je zasto je Dzordz Bus ignorisao izvjestaj i opasnost od klimatskih promjena a svoju politiku usmjerio u pravcu famoznog ”terorizma u svijetu”, vrseci klasicne agresije i osvajanja.
Odgovore na ovo pitanje vec naziremo i u samom izvjestaju koji naglasava da problem klimatskih promjena nije ”vidljiv protivnik” koji se moze ”ganjati puskom i raketama”. U izvjestaju ne stoji, ali se podrazumjeva, da se tog ”protivnika” ne mozemo rijesiti klasicnim sretstvima zastite (oruzjem), muskom logikom (silom) ali ni klasicnim snagama (oruzanim snagama). Drugim rijecima taj problem niti moze, niti ce rijesiti politicari poput Dz. Busa ali ni oruzjem kao sredstvom koje upotrebljavaju za ”rijesavnje” problema covjecanstva ili ”spas” sopstvenih nacija. Kako su SAD i Engleska spasavali covjecanstvo u slucaju Iraka vidimo kroz tuzne slike Iraka danas, kako su neki bolkanski lideri spasavali svoje nacije licno smo se uvjerili.
Dio odgovora je svakako i u cinjenici koju istice bivsi sluzbenik Agencija za Zastitu Okolisa velike Britanije Jeremy Symons, koji tvrdi da su veze izmedju predsjednika Busha i americki naftnih/energetskih tvrki kljucni razlog zbog cega su klimatske promjene tabu tema u Bijeloj kuci.
Visak toplote posljedica nemara
U sagledavanju ovog problema koji je u istinu najaktuelnija prijetnja covjecanstvu dolazimo do saznanja da u prirodi sve funkcionise u odredjenom skladu i odredjenim logicnim prirodnim zakonitostima. Logika politicara poput Dz. Busa koji su trcali za trenutacnom koristi, prije svega ekonomskom, izmisljajuci vjestice je Planetu i covjecanstvo i dovela do stanja u kom se sada nalazimo. Historija je puna hanibala, napoleona, hitlera, milosevica, busa... Problem je da covjecantvo danas treba drugi tip junaka. Onih koji ce imati snage da snage i sredstva rata preusmjere u pravcu ocuvanja zdravosti zivotne sredine. Sve ostale price su isprazne fraze koje vode samo prema jednom mjestu, sunovratu opisanom u izjestaju Pentagona upucenom pogresnom covjeku, Dz. Busu.
1. Fenomen viska toplote na Zemlji.
Ozonski omotac je sastavni dio stratosfere (25 i 40 km od povrsine Zemlje). Ozon nastaje na visinama preko 25 km kombinacijom atomskog i molekularnog kiseonika u kolicini od oko 50 miliona kilograma godisnje.
Ozonski omotac ima sposobnost da upija sunceve zrake ultraljubicastog B dijela spektra. Stetnost prisustva ovih zraka po zivot ocituje se u tome sto upijeni u materiju dovode do povecanja njegove toplotne energije (prelaze u ultracrvene zrake). Posljedice ovog procesa po zivot, odnosno zive organizme, su vrlo konkretne. Dolazi do slabljenja imunoloskog stanja organizma, katarakte ocnih sociva kod ljudi i zivotinja, pojave nekih oblika raka koze i dr.
Problem narusavanja ozonskog omotaca je problem posljednjih trideset cetiri godine (od 1970. god.) Narusavanje ima regionalni i sezonski karakter. Najintenzivnije smanjenje ozona od 40% registrovano je iznad Antartika 1989. godine, a nesto slabije i iznad Arktika. Naucnici su registrovali do sada 18 rupa na ozonskom sloju razlicite velicine i oblika. Medjutim, treba imati u vidu cinjenicu da se Zemlja okrece, te da je njeno ozracenje daleko vece nego sto su sama ostecenja ozonskog omotaca, a da posljedice gube obiljezje lokalnog i sezonskog.
Narusavanje ozonskog omotaca je visestruko uzrokovano. Iako se u literaturi najcesce spominje i okrivljuje freon (CFC) ne treba izgubiti iz vida cinjenicu da cesti mehanicki proboji ozonskog sloja izazvani prolaskom satelita, raketa, vasionskim eksperimentima, lokalnim aktivnostima, vojnim vjezbama te visoki vazdusni letovi, takodje, uticu na razlaganje ozona (O3).
Visak toplote koji se javlja na Zemlji posredstvom narusavanja ozonskog omotaca zbog prepoznavanja nazovimo Q1 (toplota). Napomenimo i to da taj visak toplote nije samo posljedica prolaza ultravioletnih zraka B dijela spektra, vac i cinjenica veceg prolaza toplote svih zracenja koja bi bila umanjena neostecenim ozonskim omotacem (zagrijavanje samog omotaca).
”Zarobljena” energija
Novu kolicinu toplote, koje nema u prirodnom sklopu cinilaca zivotne sredine, srecemo u sloju troposfere. Naucnici, ali i sira javnost su tu toplotu i njene posljedice po zivot nazvali ”fenomenom staklene baste”. Nazalost, ovdje nije rijec ni o kakvom fenomenu ciji uzrok i posljedice predstavljaju zagonetku. I ovdje je covjek i njegovo, u prvom cinu, svjesno djelovanje postalo po posljedicama, nedovoljno svjesni uzrocnik.
Staklena basta je posljedica enormnog izbacivanja viska toplote, otpadnih gasova, cadji i mikrocestica u vazdusni omotac. Otpadni gasovi, cadj i mikrocestice su sporedni proizvodi energetske industrije, odnosno njeni nusprodukti. Od otpadnih gasova dominantno ugljendioksid, oksidi sumpora, metana, oksidi azota, hlorofluoroalkalni i sl. Problem je u tome sto ovi gasovi propustaju sunceve toplotne zrake ka Zemlji, ali ne dozvoljavaju da izadje vani visak toplote (samo sagorijevanjem fosilnih goriva putem plinova i cestica, godisnje se u atmosferi akumulira oko 200 milijardi tona ovih materijala ili 134 tone po km 2.)
Visak toplote staklenih basta gubi obiljezje lokalnog, i posredstvom nje covjek prvi put u svojoj historiji utice na ekolosku ravnotezu, ne samo jedne oblasti vec na citavoj Zemlji odjednom. Kolicinu zarobljene toplote oznacimo sa Q2.
Energija fosilnih goriva
Vrlo znacajnu kolicinu neprirodne toplote u atmosferi cini energija oslobodjena sagorijevanjem fosilnih goriva u energetici, industriji ili primjenjenim produktima industrije (automobili, brodovi, avioni, i sl.). U literaturi srecemo i imenovanje ove energije energijom svjetske industrije. Rijec je o toploti koja je daleko veca od svih koje posjeduje geografski omotac (sunceva i kosmicka, gravitaciona, tektonska, magmatska, hemijska - energija oksidacionih procesa, bioloska - foto i hemijska sinteza koje su dio prirodnog desavanja, u granicama optimuma pogodnih za zivot).
Mjerenje ovog procesa vrsi se geoloskim vremenom od prije 4,5 milijardi godina, medjutim energija oslobodjena sagorijevanjem fosilnih goriva mjeri se po historijskoj skali i ima trend udvostrucenja za svakih 15 godina. Primjera radi prema svjetskim podacima godisnje sagori oko 9 milijardi tona uslovne energije (1 kg uslovne toplote daje 7 000 kg cal toplote - 29 300 kg). U nekim razvijenim dijelovima svijeta (Zapadna Evropa i Japan) emitovanje energije iz njihove industrije iznosi 0,5 ukupne sunceve radijacije koja kroz godinu dospijeva na zemljinu povrsinu.
Ovu kolicinu toplote, koja je sastavni dio toplote staklene baste, ali drugog porijekla (sagorijevanje fosilnih goriva) oznacimo sa (Q3.)
Veliki gradovi kao reflektori toplote
Prirodna svojstva zemljista, kad je toplota u pitanju, su takva da dio toplote odbija a dio postepeno prenosi u dublje slojeve - upija. (Isto se desava i sa vodenim povrsinama jezerima, morima, okeanima i dr.). Upijanje toplote, odnosno odrzavanje potrebnog optimuma na obrasla zemljista vrsi suma, odnosno rastinje.
Novije vrijeme urbanizacije i industrijalizacije izvrsilo je koncentarciju velikog broja ljudi na uskom prostoru (cak desetine miliona u jednom gradu). Posljedice su te da je prostor zemljista i zelenih povrsina prekriven asfaltnim i betonskim plocama, limenim i zeljeznim konstrukcijama, krovnim konstrukcijama od najrazlicitijih materijala i sl. Svojstva ovih materijala su u mnogom drugacija nego vodenih povrsina i obraslog zemljista. Umjesto da toplota bude upijena, dovedena u nuzan optimum dio ”vracen” u atmosferu, gradovi postaju veliki reflektori toplote sa izuzetnim oscilacijama (ljeto - zima, dan - noc i dr.) koje dovode do nove neprirodne koliCine toplote (Q4).
Prema do sada iznijetom, visak toplote u atmosferi ima visestruko porijeklo a kod svakog od njih covjek igra znacajnu ulogu. Prvo, uslovno prvo, jer pratimo logiku dalje pa blize, posredstvom narusavanja ozonskog omotaca, drugi visak toplote je ”zarobljena” toplota sunca koja bi u prirodnim uslovima bila reflektovana, vracena u kosmos, odnosno visoke slojeve atmosfere, treci visak toplote je posljedica sagorijevanja fosilnih goriva upotrijebljenih u energetici industrije i dr. Znatan dio viska toplote predstavlja reflektovanu toplotu u velikim gradovima, asfaltnim putevima, aviopistama i dr., ali i energija oslobodjena u ratnim dejstvima i nuklearnim probama iz cega mozemo i izracunati ukupnu kolicinu viska toplote u atmosferi:
Qv = Q1 + Q2 + Q3 + Q4 + Q5
Posljedice
O kakvim, i koliko opseznim posljedicama je rijec govori i podatak da je u posljednjih sto godina temperatura vazdusnog omotaca povecana za 0,7 0C. To povecanje temperature je dovelo do povecavanja nivoa svjetskog mora za 25 cm. (topljenje lednika). Na osnovu globalnih racunskih metoda klimatolozi predvidjaju da ce se za narednih 50 godina temperatura vazdusnog omotaca povecati za 1,5 C0, a mozda i 4,5 C0 sto bi dovelo do podizanja nivoa svjetskog mora 1,4 do 3 metra.
Povecanje temperature vazdusnog omotaca povecava vertikalnu cirkulaciju vode (isparavanje, stvaranje oblaka i neravnomjerno povecava odnosno smanjuje kolicinu oborina - kise, snijegovi i sl. a oni se manifestuju poplavama, lavinama i sl...). Takodje dolazi do promjena u vazdusnim strujanjima uzrokovanim velikim razlikama u temperaturama vazdusnih slojeva i objekata na zemlji te temperaturom vodenih povrsina. Isto se manifestuje jaCim vjetrovima, visokim valovima na moru i sl.
Iako su ovo samo neke od posljedica, treba imati u vidu da bi povecanje nivoa svjetskog mora dovelo do nastanka nekih drzava (Nizozemska), da bi se ogromna sredstva morala izdvojiti za podizanje nasipa (SAD 100 milijardi dolara), da bi stvorilo problem sa ogromnim brojem izbjeglica u zemljama koje nisu bogate da grade nasipe (Banglades i dr.), velike suse bi izazvale problem gladi i dr.
Zastitne aktivnosti
Kod ostvarenja zastite cinilaca zivotne sredine odnosno zivota na Zemlji od posljedica viska toplote u atmosferi treba imati u vidu nekoliko znacajnih momenata:
1. Covjek je direktno ili indiretno uzrocnik ove pojave.
2. Do narusavanja ozonskg omotaca doslo je mehanickim povreredama ozonskog omotaca i njegovim razlaganjem posredstvom freona (CFC) dospjelog iz troposfere, kao posljedice ljudskog koristenja.
3. Do fenomena staklene baste doslo je zbog enormnog izbacivanja u atmosferu gasova, mikrocestica i cadji koji ”zarobe” dio toplote koja se vraca u atmosferu odnosno kosmos, te zbog izbacivanja ogromnih kolicina toplote u atmosferu koja je posljedica sagorijevanja fosilnih goriva upotrijebljenih u industriji i njenim produktima.
4. Da su kisele, radioaktivne i druge kise i padavine samo neminovna posljedica prethodnih desavanja u atmosferi, a umiranje suma samo jedna od njih.
Iz ovog slijedi da su zastitne aktivnosti nuzne i u najvecoj mjeri moguce i nuzne zbog posljedica po zivot uopste i covjeka unutar njega, a moguce zbog cinjenice da je covjek uzrocnik a tim i moguci sanator.
Umjesto zakljucka
Formulu datu u tekstu autor je objavio prije 15 godina u knjizi ”Pred ekoloskim izazovom”, (CEDUS, Sarajevo, 1989.) Ova kao i sve nase ljudske, demokratske, vjerske, nacionalne i ine formule stavljene su pod upitnik izvjestajem s pocetka ovog teksta. Opasnost po ovu Planetu i nas na njoj je integrativna a po posljedicama alarmantna. Njom su, definitivno, svi ljudi braca ili ce potpuno nestati. I ne zato sto se vole vec zato sto zavise jedan od drugog. Amerikanac od Iracanina, Srbin od Bosanca...
Gledajuci americko osvajanje svijeta enormnom silom rata, ili divljanje balkasnkih plemena u zadnjih desetak godina, kao i konstantne pobjede nacionalistickih partija po Bosni, Srbiji ili Hrvatskoj naprimjer, doima se kao gledanje pijanih mladica koji se mocugama tuku u maloj radnji prepunoj kristala.
Alarmantni izvjestaj Pentagona govori samo jedno: Ova planeta je zrtva necovjekove primitivne zelje da se izdigne iznad nje same. Covjek i njegova drustva, bez obzira kako ih nazivali, su definitivno bolesnici koji traze lijek, hitno i odmah.
(Autor je 1988 godine objavio knjigu ”Planinarenjm do zdravlja”, 1989. ”Pred ekoloskim izazvovom”, 1999 ”Pred ekoloskim izazovom II”)
http://www.nspm.org.rs/Debate/deb_eko_sevko_kadric_4.htm
|
