Jel mi neko moze pomoci za prevod na engleski???
Ono što umjetnika brine kada je u pitanju opšti hit jeste odrednica koja lokalizuje cijelu stvar. No, hitljivost i pevljivost te pjesme ostaje sve ove godine. Pjevana je i ovdje i po raznim gradovima svjeta. Više bi se pjevala da se zove „April je u gradu mom“, ali zbog lokalizacije dobija u tom autentičnom smislu.
Ljudi su vezali moju vojsku sa ovom pjesmom, što nije tačno. To je autorski doživljaj Kornelija Kovača koji je služio rok u Beogradu. Moja je vojska došla četiri godine kasnije. U pjesmi su se našli mnogi mladi u uniformi. Ja sam je u potpunosti shvatio služeći u Topčideru. Prošao sam kroz pjesmu kao stotine hiljada beogradskih vojnika, kroz generacije. Širina te autobiografske slike je veoma univerzalna i prenosna. Zato je voljena.
Ni Bata Kovač ni ja nismo iz Beograda, a ni svi oni koji su se u njoj pronašli. Pjesmu na neki poseban način dijele Beograd, njegovi vojnici i njihove djevojke.
Očekivao sam da pjesma takvih harmonija i atmosfere može dugo živjeti, ali da će postati jedna od prepoznatljivosti Beograda, iskreno nisam. Melodija je pravljena da se dopadne i prihvati. Plasirana je u Španiji i drugim zemljama, ali jedino ovdje ima tu posebnost.
Volim aprilsko buđenje Beograda. Kad odjednom sve napupi, bukne, ozeleni i procvjeta. U rano proljeće vezan sam za Adu. Nema gradski šmek, ni ulica, ali ima posebnost i mir. Drag mi je Kosančićev venac, kada se na kaldrmi susretne starost šetača i radoznalost klinaca. To je oaza koja mora da se sredi, jer je različita po autentičnosti od Skadarlije.
Ušće je lijepo. Pogotovo onaj dio sa novobeogradske strane. Puca pogled na dvije rijeke i panoramu grada koji je središte Balkana. Beograd je mnogo važniji nego što to danas prepoznajemo. Meni su ostale u sjećanju papine riječi: Narodi moraju biti zajedno kao te dve velike rijeke što protičući spajaju razne zemlje. Tako moraju i ljudi. Sava teče od Dolinjske do Kalemegdana, prihvatajući druge rijeke i povezujući narode. Dunav još više.
Te dvije rijeke nose simboliku, geografsku, tehničku i humanu. Zato je ovaj grad bitan. Mene uvek iznova fascinira njegovo zelenilo, pozicija i neposrednost. Skora prošlost je ostavila tragove na mnogim fasadama. Volio bih da se osvježe i bljesnu. Kao čovjek kad obuče novo odjelo. Ulice se uređuju, rasvjeta je popravljena. No, grjeh je zapuštenost toliko lijepih zdanja. To grad, zadužbinari i arhitekti ne zaslužuju. Kad odeš vani, vidiš koliko se brine o svojim gradovima. Recimo, kako je Lion sređen i očuvan! Mora se misliti o tome, jer iza tih fasada mi živimo i tu rastu oni koji će Beograd nositi diljem svijeta sportom, naukom, umjetnošću. Pa i pjesmom.
|