|
 Slobodno ono "Le" i "La" stavi na pocetak imena filma, to su clanovi kao A i The u enleskom, stavljaju se na kraj da ne bi smetali u abecednom sortiranju...
Ne bih se slozio da su francuski filmovi 'netipicni' kao sto kazes, naprotiv, tipicni su za francusku kinematografiju. Problem je sto su nam mozgovi isprani kojekakvim "Nemogucim misijama" i slicnim "delima sedme umetnosti" (pre bi ih nazvao jeftinom zabavom, nikako umetnoscu), da su nam svi filmovi koji se snime da budu ono sto jesu po definiciji - umetnicka dela - netipicni. Francuzi jednostavno drze do toga da film ima i umetnicku poruku i vrednost, pored zabave (mada se i njima desi da snime film koji je samoza zabavu - pogledaj "Taksi" trilogiju). Mada kada pogledas malo bolje i te 'zabavne' filmove, videces da svaki nosi u sebi poruku (npr. "Jaguar", "Andjeli cuvari", "Plakar"...)
Francuski film je tipican predstavnik evropske skole filma. Svaki film ima dusu, mozes da ga osetis, da ga prozivis, sto je kod americkih filmova jaaaaako retka pojava. Zato me odusevljava svaki njihov poduhvat. "Amelija" mi je jedan od dva najomiljenija filma, "Jaguar" mogu da gledam milion puta, isto vazi za "Vidok", "Pakt s vukovima" i mnoge druge, ne mogu da se setim svih sada...
Da skratim: ako bih morao da biram da li da odgledam americki super-hit ili nepoznati film nepoznatog francuskog sineaste, odabracu da gledam ovaj drugi...
|
