Umeće ljubavi - Erih From

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Umijece - znanje, strucnost, vjestina. Na engleski prevedena kao "The art of loving". Onaj "the art" dio odzvanja malo jace nego umijece. Zasto? Zato sto umjetnik ne moze biti bas svako.

Knjiga koja umjetnost ljubavi predstavlja kao vjestinu koju je moguce usavrsiti. U potpunosti se slazem. Sposobnost voljenja je neograniceni proces koji bi trebao da se usavrsava kroz zivot. Da se upotpunjuje sa svakim novim iskustvom ili saznanjem. Da se uvijek dodaju novo-pronadjeni djelovi slagalice. Da se kompletira i usavrsi ta sposobnost. Da li je to lak zadatak? Ne, nikako. Sta nam je potrebno za dostizanje i uspjesan rezultat mukotrpnog rada? Strpljenje, disciplina, koncentracija, postovanje, znanje. Da li sposobnost moze da dostigne svako? Samo oni koji to stvarno zele.

Licno mislim da je ovo Fromova najpopularnija knjiga. Sjecam se kada sam je prvi put uzela u ruke, kako sam pomislila da je ovo rjesenje svih mojih briga i neodgovorenih pitanja. Da li je bas tako bilo? Mozda.

Sto je meni uhvatilo paznju je to da autor podstice citaoca da bude bolji covjek/zena. Da shvati da moze/treba da bude jaci, nezavisniji, slobodniji.

U zavisnosti od objekta ljubavi, pisac nam govori o:
- Bratskoj ljubavi
- Majcinskoj ljubavi
- Erotskoj ljubavi
- Ljubavi prema sebi
- Ljubavi prema Bogu

Meni je knjiga pomogla da shvatim da postoje ljudi koji znaju/hoce/mogu da vole i oni koji samo zele da budu voljeni. Od toga se, naime, zasniva kvalitet veze. Problem je sto se ta "osobina" ne moze bas tako lako uociti. Ponekad je potrebno vrijeme, a to moze da bude kobno za onoga koji voli.

Moje shvatanje bi bilo, da se pojedinim ljubavima treba prilaziti sa naucno-fantasticnog aspekta.
Boljom analizom naseg objekta ljubavi, mi sebi dajemo sansu da ga/ju analiziramo i sebe postedimo mugucih boljki/razocarenja. Postoje ljubavi koje samo postoje. Koje ce uvijek i postojati i koje se nikad nece dovoditi pod znak pitanja. Takve su prihvacene od strane homo sapiensa, i ni jedna ih nauka ne moze objasniti. Ovdje prevashodno aludiram na majcinsku ljubav. Sve ostale - pod lupu.

Tajna osnove ljubavi se krije u komunikaciji.

"Ljubav je moguca jedino ako dvoje ljudi medjusobno komuniciraju iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki dozivljava sebe iz centra svog postojanja. Jedino u tom "centralnom iskustvu" nalaze se ljudska stvarnost, jedino je ovdje zivotnost, jedino je ovdje osnova ljubavi. Ljubav, tako dozivljena, neprekidni je izazov; ona nije mjesto odmora, vec mjesto neprestane aktivnosti, rasta, zajednickog postojanja."

I na kraju, nakon usavrsenog teoretskog dijela, preporucuje se intenzivna praksa.
Jer da bi se zelja sprovela u sposobnost, neophodno je potrebno praksiranje talenta. A da bi se postao majstor u umijecu, potrebno je taj talent razviti u umjetnost.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ella ::Sjecam se kada sam je prvi put uzela u ruke, kako sam pomislila da je ovo rjesenje svih mojih briga i neodgovorenih pitanja. Da li je bas tako bilo? Mozda.
Možda nisi obratila pažnju na predgovor autora, ili si imala primerak knjige bez predgovora? Jer, From već u prvoj rečenici piše: "Ova knjiga će da razočara svakoga ko od nje očekuje gotova uputstva o umeću ljubavi". Šalim se, naravno. Jasno je da si shvatila osnovnu "poduku" autora, koja se sastoji u podsticaju da čovek/žena bude bolji/a i slobodniji/a.

Mada From ne ukazuje posebno na preovlađujuću sebičnost, jasno je da se ona sastoji u fokusiranju na problem "biti voljen", a ne na sposobnost voljenja. Takvim pogrešnim odnosom prema suštini negira se postavka da je ljubav umeće. Traženje objekta ljubavi, nekoga ko će nas da voli, svedoči kako o potrebi, tako i o njenom izokretanju u svesti, što sve ishodi u pogubnoj kulturi zapadnjačkog tipa sa osnovnom idejom "uzajamno korisne razmene", a na interpersonalnom planu - u traženju lepo zapakovanih osobina "koje su popularne i tražene na tržištu personalnosti". Od suštine nas takođe odvlači nerazlikovanje "zaljubljivanja" i "ostajanja u ljubavi". Ma koliko zaljubljenost posedovala visok intenzitet zanesenosti, to nikada nije dokaz intenziteta ljubavi, nego je više svedočanstvo o stepenu prethodne usamljenosti.

Najviše me je dirnulo ono mesto, u koje From smešta lično savladavanje teorije umeća ljubavi, i savladavanje prakse, mesto njihovog stapanja u jedno. To mesto je intuicija, "suština majstorstva svakog umeća".

Može li se uopšte izvesti zaokružena teorija ljubavi? Može, ukoliko se ona shvati ne kao suvoparno gomilanje znanja, nego kao intuitivno prepoznavanje osnovne istine. Čovek i njegova egzistencija su njen kamen temeljac. Čovek rođenjem biva izbačen iz prilično određene situacije u situaciju koja je "neodređena, nesigurna i otvorena", pri čemu sigurnost postoji samo o prošlosti, a o budućnosti "ukoliko je u pitanju smrt".
Citat:Čovek je obdaren razumom; on je život svestan samoga sebe; on ima svest o sebi, o svom bližnjem, o svojoj prošlosti i o mogućnostima svoje budućnosti.
Svest o sebi podrazumeva i: svest o relativno kratkom "bitisanju" na kugli zemaljskoj, svest o vlastitom rođenju i smrti bez svoje volje, svest o usamljenosti i izdvojenosti, svest o bespomoćnosti pred silama prirode i društva. Čovek vlastitu otuđenu egzistenciju smatra nepodnošljivim zatvorom, i teži izlasku iz njega. Svest o izdvojenosti je izvor teskobe, stida i osećaja krivice, a izlaz odnosno lek jeste sjedinjenje posredstvom ljubavi.

Raskidanjem prvobitnih veza sa prirodom, ljudska vrsta je predodređena na traganje za načinima da se izbegne izdvojenost. From nas upoznaje sa nekima od njih:
- orgijastička stanja (plemenski rituali i trans, zajedničke seksualne orgije; na individualnom planu - nalaženje pribežišta u alkoholu i drogama, i ostvarenju seksualnog akta bez ljubavi);
- konformizam (težnja da se pripada gomili kao spas od zastrašujućeg doživljaja samoće i straha od stanja "biti različit"; ljudi većinom nisu svesni svoje potrebe za konformizmom, a potvrdu svojih ideja nalaze u njihovoj istovetnosti sa idejama većine. Srž problema i jeste što se pod jednakošću podrazumeva "jednakost automata" - ljudi bez individualnosti, tako da jednakost pre podrazumeva istovetnost, nego jedinstvenost; pre standardizaciju nego celovitost);
- rutinski rad i rutinsko zadovoljstvo (sve aktivnosti su rutinizovane i unapred smišljene, a čak su i osećanja propisana);
- stvaralačka aktivnost, u kojoj se kreativna ličnost sjedinjuje sa materijalom (spoljašnjim svetom). Na taj način se čovek pri procesu stvaranja sjedinjuje sa svetom. U takvom kreativnom radu postoji ja koje planira, proizvodi i vidi rezultate svoga posla (razlika od modernog otuđenog radnog procesa).

Svakom od ovih načina nešto nedostaje: trajnost, istinitost, interpersonalnost... Zato oni i jesu "samo delimični odgovori na pitanje egzistencije".
Citat:Potpuni odgovor se postiže međusobnim sjedinjavanjem, spajanjem s drugom osobom, u ljubavi. Ta želja za interpersonalnim spajanjem najmoćnija je težnja u čoveku. To je najtemeljnija strast, to je sila koja povezuje ljudsku vrstu, klan, porodicu, društvo. Neuspeh da se ono postigne dovodi do ludila ili uništenja - samouništenja ili uništenja drugih. Bez ljubavi ljudski rod ne bi mogao opstati ni jedan dan.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Imala sam negdje nesto zapisano na temu ljubavi i intuicije, ali ne znam gdje mi je to. No, evo probacu da se sjetim pa da pokusam da napisem sto-sta, jer smatram da je bitno.

Intuicija u ljubavi kao visi stepen emotivnog razvoja. Postoji, naime, problem koji se ponavlja u neuspjelim vezama. Ja sumnjam na nedovoljno poznavanje sebe i (ne)slusanje svog unutrasnjeg glasa.
Ovo vazi samo za veze koje su zapocete sa iskrenim zeljama i namjerama. Gledajuci na intuiciju kao orudje koje nam moze pomoci u vezi, a koje trebamo nauciti pravilno koristiti/pravilno tumaciti, da bi ga mogli upotrijebtii u vlastitu korist.
Koliko puta nam se znalo desiti na nismo znali kako i sta da kazemo, da izjavimo, da artikulisemo to sto osjecamo a da jednostavno nismo znali kako. Mozda zato sto nam je nedostajala prava rijec ili zato sto te rijeci nisu dopirale do svijesti osobe kojoj su bile upucene. U oba slucaja razlog moze ba bude isti – nedostatak intuicije (ili nedovoljno razvijena intuicija, ili ignorisanje iste). Automatsko/robotsko ponasanje i razmisljanje ne zahtjeva mnogo, ali mozda tajna ljubavnog uspjeha bas lezi u visem stepenu (razvoju) intuicije i nase sposobnosti njenog razumjevanja/shvatanja.

Cesto se desava da u ljubavi pokusavamo da konsultujemo razum. Oni koji su to pokusali su i shvatili da je to skoro nemoguce. U ljubavi se slusa "srce" koje je vodjeno intuicijom. Problem nastaje kada zaljubljenost zauzme mjesto vozaca i dok onako bjesno vozi i ne pazi na pravila, ne slusa srce i pri tom, cesto i brzo, izgubi na brzini i jacini osjecanja. Kada, i ako, ta zaljubljenost prodje test ljubavi i sama postane dio nje, osjecanja se smire i mi smo u stanju da bolje sagledamo/oslusnemo sebe i partnera. To je onaj period zatisja i potpune smirenosti, saznanja da volimo i da smo voljeni. Za taj trenutak je vrijedno zivjeti.


Maybe I'm wrong, I often am, but this is my say for today.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

From razlikuje ljubav kao zreo odgovor na problem egzistencije, i nezreli oblik ljubavi - simbiotičko sjedinjenje, čiji se biološki obrazac nalazi u vezi između trudne majke i fetusa. Kada govorimo o psihičkoj vrsti takve povezanosti, podrazumeva se nezavisnost dva tela, uz postojanje iste vrste povezanosti. Pasivnu formu takvog sjedinjenja nazivamo potčinjenost, ili mazohizam (mazohista postaje sastavni deo druge osobe koja njome upravlja, vodi je i štiti).
Citat:Mazohista ne mora da donsoi odluke, ne mora ništa da rizikuje, on nikad nije sam - ali on nije ni nezavisan; on ne poseduje integritet; on još nije potpuno rođen.
U ovakvoj situaciji, jedna osoba se odriče svog integriteta, i voljno postaje tuđi instrument.

Aktivna forma simbiotičkog sjedinjenja jeste dominacija, ili sadizam. Sadista drugu osobu čini sastavnim delom sebe. Ali, i on je zavisan od potčinjene osobe, koju izrabljuje, vređa, ponižava...

U oba slučaja reč je o spajanju bez integriteta. Zrela ljubav je sjedinjenje pod uslovom očuvanja sopstvenog integriteta i individualnosti.
Citat:Ljubav je aktivna čovekova moć; moć koja ruši zidove što razdvajaju čoveka od njegovih bližnjih, koja ga sjedinjuje s drugima; ljubav pomaže čoveku da prevaziđe osećaj izolacije i izdvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se događa paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dva.

From je najupečatljiviji, kada govori o ljubavi kao davanju. Ljubav zaista nije zaljubljivanje, već aktivnost, "istrajavanje" koje se odvija u slobodi. Davanje o kom From govori nije odricanje, lišavanje niti žrtvovanje. To su sve pogrešna shvatanja ove uzvišene reči, proistekla iz prirodne sebičnosti, pogrešnog vaspitanja ili obezdušenog političko-ekonomskog sistema, odnosno iz situacija koje uplivišu čovekovu izrabljivačku i sakupljačku orjentaciju. Nije bolja situacija ni kod onih, koji davanje poistovećuju sa nekom mučnom žrtvom. Zar nije pravi mazohista upravo onaj koji uživa u bolu davanja, pošto smatra da tako mora da bude, i koji u tom bolu nalazi vrlinu, uveren "da je bolje trpeti lišavanje nego doživeti radost"?

From na davanje gleda kao na najviši izraz moći. Davanje u sebi podrazumeva vlastitu snagu, vlastito bogatstvo, vlastitu moć, koji ishode u ispunjenosti radošću.
Citat:Davanje je veći izvor radosti od primanja, ali ne zbog toga što je to lišavanje, već zbog toga što u aktu davanja dolazi do izražaja moja životnost.

Nije bogat onaj ko ima mnogo, već onaj ko daje mnogo.

Bogat je svako ko je sposoban da daje.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

tuzor ::
Mada From ne ukazuje posebno na preovlađujuću sebičnost, jasno je da se ona sastoji u fokusiranju na problem "biti voljen", a ne na sposobnost voljenja. Takvim pogrešnim odnosom prema suštini negira se postavka da je ljubav umeće. Traženje objekta ljubavi, nekoga ko će nas da voli, svedoči kako o potrebi, tako i o njenom izokretanju u svesti, što sve ishodi u pogubnoj kulturi zapadnjačkog tipa sa osnovnom idejom "uzajamno korisne razmene", a na interpersonalnom planu - u traženju lepo zapakovanih osobina "koje su popularne i tražene na tržištu personalnosti". Od suštine nas takođe odvlači nerazlikovanje "zaljubljivanja" i "ostajanja u ljubavi". Ma koliko zaljubljenost posedovala visok intenzitet zanesenosti, to nikada nije dokaz intenziteta ljubavi, nego je više svedočanstvo o stepenu prethodne usamljenosti.

Ja u potebi za ljubavlju bez potrebe za voljenjem (davanjem) vidim potrebu sa potvrdom svom stanju psihe, čime se izbegava pitanje da li je u meni sve kako treba, tj. da li može bolje. Kod deteta se struktura ličnosti razvija, dok je kod odraslih obično tešeko promenljiva, te se ovo praktično svodi na laskanje trenutnom stanju psihe. Zapravo, to ne mora da bude prava ljubav, niti može biti, već se svodi na neku vrstu „prodavanja ljubavi“ (dakle ne samo prostitucija). Šta mislite o ovoj mojoj teoriji, u koju verujem iako nisam psiholog po profesiji?

Što se tiče objekta ljubavi, sećam se da From u jednoj svojoj knjizi napisao da je rekao da je prava ljubav jedino ljubav prema celom svetu. U tom slučaju ako volimo neku osobu, to je samo zato što nam je ona trenutno na raspolaganju da preko nje ispoljimo ljubav prema svetu. Šta mislite o ovome i ako bi neko mogao da me potseti koja je to knjiga jer stvarno imam problem da nađem gde sam to pročitao?

Da li je ljubav umeće ili posledica nekog umeća? I kog umeća?

• 2Ovo se svidja korisnicima: $elena, mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

malo preopsirno - ali gadja metu ove diskusije - http://www.mycity.rs/ljubav-u-nama.pdf

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dobra članak, samo nije lako utvrditi granicu između ljubavi i podilaženja.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

za to je potreban dobar nivo duhovne samosvesnosti... neki je zovu emocionalna inteligencija... meni vise lici na svesnost o sebi, svesnost o svojim emocijama i zeljama... i neizostavni deo toga je svesnost koliko vredimo.
kada se tako postave stvari, onda imamo dobar temelj za gradjenje ljubavi prema nekom... jer gradimo ljubav zdravim i racionalnim osnovama.