CERN: Božja čestica pronađena 99%

• 3Ovo se svidja korisnicima: vasa.93, mcrule, Isidora01
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Očekuje se da na konferenciji zakazanoj za 4. jul naučnici okupljeni oko projekta u CERN-u objave da su pronašli neuhvatljiv Higsov bozon poznatiji kao Božja čestica, piše Daily Mail.


Pet vodećih stručnjaka na polju teoretske fizike pozvani su da prisustvuju konferenciji, što je pokrenulo brojne spekulacije o tome da je pronađena Božja čestica.

Među zvanicama nalazi se i Piter Higs, profesor fizike sa Univerziteta u Edinburgu po kome je ova čestica nazvana.

Očekuje se da će naučnici u CERN-u objaviti da su 99,99 odsto sigurni da je ona pronađena na takozvanom sigma 4 nivou.

Uprava CERN-a sada želi da dva tima naučnika stignu do sigma 5 nivoa verifikacije njihovih otkrića što predstavlja sigurnost od 99,99995 zbog važnosti otkrića.

Higsov bozon prvi put je spomenut 1960. godine, a teorije o njegovoj funkciji decenijima potom su usavršavana i dopunjavane, a otkrivanje ove komponente moglo bi da objasni zašto univerzum poseduje masu.


izvor: http://www.b92.rs/zivot/vesti.php?yyyy=2012&mm....._id=622983

• 2Ovo se svidja korisnicima: mcrule, CyberSrbin032
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

A sto je bitna sta ocekuju da ce saznati iz/od njega?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nova oblast za istrazivanje, nove tehnologije ne pre 2050'te godine...

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Higgsov bozon je hipotetska čestica koja, ako postoji, daje mehanizam po kojem čestice stječu masu.

Materija je izrađena od molekula; molekule od atoma; atomi od oblaka elektrona veličine sto milijunitog dijela centrimetra i jezgre veličine sto tisućitog dijela oblaka. Jezgra je građena od protona i neutrona. Svaki proton (i neutron) ima oko dvije tisuće puta veću masu nego elektron. Znamo mnogo o tome zašto je jezgra tako mala. Ono što ne znamo je kako čestice stječu masu, Zašto su mase takve kakve jesu. Zašto su omjeri masa upravo takvi. Ne možemo tvrditi da razumijemo konstituente materije ako ne možemo dati zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje.

Što određuje veličine objekata koje vidimo oko nas ili čak i našu vlastitu veličinu? Odgovor je u veličini molekula i prema tome i atoma koji tvore molekule. Ali što određuje veličinu samih atoma. Kvantna teorija i atomska fizika nam daje odgovor. Veličina atoma je određena stazama elektronskog kruženja oko jezgre. Veličina tih orbita je, pak, određena masom elektrona. Da su elektroni manje mase, orbite (a prema tome i sami atomi) bi bile manje te bi kao posljedica toga sve bilo manje. Zato je razumijevanje mase elektrona ključno za razumijevanje veličine svega oko nas.

Moglo bi biti teško shvatiti porijeklo jedne veličine – a ta veličina je masa elektrona. Srećom, priroda nam je dala više od jedne elementarne čestice i te čestice dolaze sa širokom raznolikosti masa. Najlakša čestica je elektron, a najteža je, vjerujemo, čestica po imenu t kvark, koji je barem 200 000 puta teži od elektrona. Sa ovom raznolikošću čestičnih masa, možemo imati trag za individualne mase čestica.

Nažalost, ako pokušate napisati teoriju čestica i njihovih interakcija, tada najjednostavnija verzija zahtjeva da su sve mase jednake nuli. Dakle, s jedne strane imamo različite mase čestica, a s druge strane teoriju po kojoj bi sve mase trebale biti nula. Takva zagonetka daje uzbudljivost i izazovnost znanosti.

Higgsov bozon

Postoji jedno pametno i vrlo elegantno rješenje problema, rješenje koje je prvi predstavio Peter Higgs. On je predložio da je cijeli prostor ispunjen poljem, sličnom na neki način elektromagnetskom polju. Kako čestica putuje kroz polje, interagira s njim i stječe ono što se doima kao masa. Ovo je slično viskoznim silama koje osjete čestice dok putuju kroz gustu tekućinu. Što je veća interakcija čestice s polje, veća nam se čini njena masa. Zato je postojanje ovog polja ključno u Higgsovoj hipotezi za produkciju mase čestica.

Higgsov bozon je neotkrivena elementarna čestica, za koju se smatra da bi bila vitalan dio za upotpunjenje slagalice u fizici čestica. Kao i sve čestice, ima valna svojstva srodna onima koja nastaju mreškanjem površine vode u jezeru koje je uznemireno. U kvantnom jeziku analog površini vode koja prenosi valove je polje. Svaki tip čestica ima svoje odgovarajuće polje.

Zamislite koktel-zabavu političke stranke na kojoj su uzvanici uniformno raspodjeljeni po prostoriji, svi razgovaraju sa najbližim susjedom. Ministar ulazi i prolazi kroz prostoriju. Svi uzvanici u njegovoj okolini su jako privučeni njemu i nakupljaju se oko njega. Kako se kreće, privlači ljude u čiju blizinu dolazi, dok oni koje ostavi se vraćaju u svoje položaje. Zbog skupine ljudi koji su stalno oko njega, on efektivno dobiva veću masu od normalne, tj. ima veću količinu gibanja za istu brzinu dok se giba po prostoriji. Dok se kreće, teško se zaustavlja i kad se zaustavi, teško se ponovo pokreće.

Mehanizam

U tri dimenzije i sa relativističkim komplikacijama, ovo je opis Higgsovog mehanizma. Da bi čestica dobila masu, izumljeno je pozadinsko polje koje postaje lokalno poremećeno kada se čestica giba kroz njega. Poremećaj – nakupljanje polja oko čestice – generira čestičnu masu. Ideja dolazi izravno iz fizike čvrstog stanja. Umjesto polja raširenog po cijelom prostoru, krutina sadržava rešetke pozitivnog naboja atoma kristala. Kada se elektron giba kroz njih, privlači sebi atome, što efektivnu masu elektrona čini i do četrdeset puta većom od mase slobodnog elektrona.

Postulirano Higgsovo polje u vakuumu je vrsta hipotetske rešetke koja popunjava naš Svemir. To trebamo jer inače ne možemo objasniti zašto su Z i W bozoni, čestice koje prenose slabu interakciju, tako teški dok je foton, koji prenosi elektromagnetske sile, bez mase.

Sada promotrimo vijest koja se kreće našom sobom punom uniformno raspoređenih političkih govornika. Oni bliže vratima je prvi čuju i skupe se bliže da čuju detalje, tada se okrenu i približe susjedima koji također žele čuti. Val nakupljanja prolazi sobom. Može se raširiti u sve kuteve sobe ili formirati kompaktnu nakupinu koja nosi vijest po pravcu do neke važne ličnosti na drugom kraju sobe. Budući da informaciju nose nakupine ljudi i budući da je nakupljanje ono što je ministru dalo dodatnu masu, ispada da i nakupine koje nose vijest također imaju masu.

Higgsov bozon je predviđen da bude baš kao nakupine u Higgsovom polju. Puno ćemo lakše povjerovati da polje postoji i da je mehanizam koji daje česticama masu ispravan ako nađemo samu Higgsovu česticu. Opet, postoje analogije sa fizikom čvrstog stanja. Kristalna rešetka može prenijeti valove nakupina bez potrebe za elektronom koji pokreće i privlači atome. Ti se valovi ponašaju kao da su čestice. Oni se zovu fononi i oni su također bozoni.

Higgsovo polje je jednostavno – ima iste karakteristike bez obzira iz kojeg se smjera promatra i u nekim pogledima se ne razlikuje od praznog prostora. Zato fizičari zamišljaju Higgsovo polje kao nešto što prožima cijeli prostor i snabdijeva ga «zrncima» kao npr. daskama od drveta.
Smjer zrnaca se ne može detektirati i postaje bitan jedino kada se uzimaju u obzir Higgsove interakcije sa drugim česticama, npr. čestice koje se zovu vektorski bozoni mogu putovati sa zrncima, u tom se slučaju lako gibaju na velikim udaljenostima i promatraju se kao fotoni – čestice svjetlosti, ili u suprotnom smjeru, a u tom slučaju njihov efektivni domet postaje puno kraći i zovemo ih W ili Z čestice. One igraju važnu ulogu u fizici nuklearih reakcija kakve se javljaju u jezgri Sunca.

Higgsovo polje omogućuje nam da vidimo naizgled nevezane fenomene kao dvije strane istog novčića. Oba se mogu opisati u terminima karakteristika istih vektroskih bozona. Kada čestice materije kao što su elektroni i kvarkovi putuju kroz zrnca, konstantno se «prevrću» što ih usporava sporije od njihove prirodne brzine – brzine svjetlosti, čineći ih teškima. Vjerujemo da je Higgsovo polje odgovorno za snabdijevanje doslovno sve materije masom.

Može postojati Higgsov mehanizam i Higgsovo polje u našem Svemiru bez da postoji Higgsov bozon. Nova generacija akceleratora bi to trebala riješiti.

Kao i mnoge analogije, drvena zrnca su uvjerljiva, ali pogrešna. Trebamo zrnca doživljavati ne definiranjem njihovog smjera u svakodnevnom trodimenzionalnom prostoru, nego radije u nekom apstraktnom internom prostoru naseljenom raznim vrstama vektorskih bozona, elektrona i kvarkova.

izvor: CroEos.net

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Los izvor.. Najlaksa cestica je neutrino
Ako vec ne znate vasim recima, pronadjite neki bolji izvor od neobrazovanog novinara

• 1Ovo se svidja korisniku: Rogi
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Novinar nije neobrazovan, nego neobavesten, a to je znatno drugacije ...

Meni cela ovaj ujdurma oko "Higsonijanske" potrage i uopste Higsove teorije, nikako nije bliska. Kao prvo, kosi se sa jednom vrlo lepom i elegantnom teorijom struna, dobro mozda i moze da se uklopi, ali uz pomoc stapa i kanapa. Kao drugo, svemir tako postaje suvise komplikovan. Umesto prostor-vremena, sada cemo imati prostor-vreme-polje. Tri nezavisna entiteta, koja se medjusobno prozimaju i jedan zavisi od drugog. Ako tu jos dodamo i gravitaciju, kao moguci nezavisni entitet, tek se onda stvari komplikuju i postaju nestvarne.

Svemir nije tako komplikovan. Ma koliko tesko dolazili do nekih aksioma koji u njemu vladaju ili njegovih samosvojih aksioma, uvek smo videli da je na kraju stvar vrlo prosta i krajnje razumljiva. Ovo i nije bas tako ...

Imamo relativisticke zavisnosti mase, energije i brzine svetlosti, vreme kao deo brzine ( relativno razumljive i jednostavne zavisnosti ), a sada imamo i polje kao deo mase, tacnije tvorbu mase. To je znatno sada drugacija stvar.

Da li to znaci da, cista hipoteza, da bi mi nekako mogli da uticemo na prozimajuce polje, da se "ogradimo" od njega ili da ga "razbijemo" tako da predmet zasticen od njega nema masu? Otvara se milion pitanja, a odgovori se ni ne naziru ...

Higsov bozon prebacuje prevagu na stranu korpuskularista, a oni tek nemaju odgovore ni nasta ...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Teorija struna je samo matematicki kuriozitet...
Druga stvar, samo prostor-vreme je polje, a ne prostor-vreme-polje..

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čuveni Higsov bozon ima vrlo nezavidan zadatak: on daje masu svim drugim elementarnim česticama. Bez njega bi one unaokolo frenetično „letele“ brzinom svetlosti, suviše lagane da bi obrazovale atome. Kako to takozvana "Božja čestica" radi?

Slika umetnika Džozefa Kristofoletija koja predstavlja mogući izgled Higsovog bozona
Kako bi bolje objasnili funkcionisanje takozvane „Božje čestice“, naučnici daju primer sporta i sirupa.

Prvo, svaka od elementarnih čestica zahteva jedinstven set atributa kako bi ulazila u interakciju sa nevidljivim poljima.

Poput na fudbalskom terenu, toj velikoj „pozornici“ pojedinci, bili oni fudbaleri ili elektroni, imaju svoje putanje i povremeno se sudaraju.

Međutim, za razliku od fudbalskih terena, polja se protežu beskonačno u svim pravcima.

Jedno takvo polje je elektromagnetno – možete ga osetiti oko polova magneta, ali postoji svuda i sve vreme.

Svaka čestica ulazi u interakciju sa elektromagnetnim poljem na način koji zavisi od njenog naelektrisanja. Na primer, elektroni, čije je naelektrisanje -1, kreću se poljem ka pozitivnim krajevima gde se grupišu sa pozitivno naelektrisanim protonima.

Kao što i svaki sport ima drugačiju, njemu namenjenu loptu, tako i svako polje ima njemu odgovarajuću česticu.

Na primer, elektromagnetno polje povezuje se sa fotonom, česticom svetlosti.

Ova korespodencija odvija se na dva načina: prvo, kada je energija elektromagnetnog polja koncentrisana na jednom mestu, pobuđivanje polja koji se na tom mestu stvara je sam foton.

Drugo, kada čestice ulaze u interakciju sa elektromagnetnim poljem (na primer, kada su privučene suprotnim naelektrisanjem), one apsorbuju i emituju konstantan tok „virtuelnih fotona“ - odnosno čestica svetlosti koje se naizmenično pojavljuju i nestaju i imaju svrhu posrednika u interakciji čestica – polje.

Tako postoji i Higsovo polje koje česticama daje masu.

Izuzev fotona i gluona koji nemaju masu, „sve druge elementarne čestice dobijaju masu od svojih interakcija sa Higsovim poljem, kao da se usporavaju dok prolaze kroz neki gust sirup“, objašnjava Džejms Overdin, fizičar Toson univerziteta u Merilendu.

Nekim česticama je teže da prođu kroz „sirup“ Higsovog polja, nego drugima i zbog toga su teže.

Ipak, nepoznato je zašto neke čestice, kao izuzetno „korpulentan“ kvark, bivaju na hiljade puta više opterećene Higsovim poljem, nego lagane čestice poput elektrona i neutrina.

„Teoretičari su tražili način da predvide mase čestica, ali ni jedna hipoteza još nije potvrđena“, kaže Džon Gunion, autor knjige „Vodič Higsovog lovca“ (The Higgs Hunter's Guide) i profesor fizike na Univerzitetu u Kaliforniji.

Međutim, tu na scenu stupa Higsov bozon: baš kao što foton posreduje u interakciji magnetnog polja i predstavlja njegovo pobuđivanje, Higsova čestica posreduje u interakciji čestica i Higsovog polja i predstavlja njegovo pobuđivanje.

Higsova čestica pojavljuje se kada se polje pobudi. Kada bi naučnici detektovali takvu česticu, bili bi sigurni da postoji Higsovo polje.

„Morate imati dovoljno energije da biste pobudili polje tako da izgleda kao čestica. U suprotnom, mi ne možemo znati da polje postoji“, kaže Kreg Bloker, fizičar Univerziteta Brendis koji se bavi potragom za „Božjom česticom“.

Međutim, pošto je Higsova čestica voma teška, teško je pobuditi Higsovo polje, toliko da biste izazvali njeno pojavljivanje.

Veliki Hadronski kolajder (sudarač) igra upravo tu ulogu: on sudara protone pri velikim brzinama kako bi stvorio dovoljno energije za „pomeranje“ Higsovog polja i izazvao pojavu Higsovog bozona.

U sredu, 4. jula, naučnici bi trebalo da objave da li su uspeli da otkriju Higsov bozon i time reše ovu misteriju.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

E postovani forumasi.Imam svoju teoriju koja mozda i bolje objasnjava sve ovo i malo vise.I bas zbog toga bi voleo da dodjem do nekog starijeg ili ozbiljnijeg doktora fizike kojem bi mogao da se obratim.Ali nazalost ne znam kako jer sam nov u ovome tako da bi mi svaka pomoc dosla da stupim u kontakt.djurao@hotmail.com
U napred hvala!!!

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

A sto je ne podelis sa nama