Da ne ureknem: Odavno nismo u reprezentaciji imali takav skup odličnih odbrambenih igrača, koji tokom utakmice, osim neviđene borbenosti i zalaganja, iskazuju i zavidan stepen inteligencije i snalažljivosti. Osim toga, prilično su opasni u protivničkom šesnaestercu, prilikom izvođenja prekida.
Pred prošlo svetsko prvenstvo u fudbalu sve nade smo polagali u Vidića, kao garanta naše granitne odbrane. Neslavno smo prošli, a Vidić se povredio... Sada, hvala Bogu, uz Nemanju tu su i Bane, i Luković. To je ta neprikosnovena trojka! Ivanović ume da napravi odlične "izlete" po desnoj strani, Lukoviću se polako "vraća" igranje po levoj strani; sa Vidićem "u centru", i sve boljim Subotićem, to je odbrana na vrhunskom nivou! Zavisno od protivnika i taktike, moguće im je pridružiti Obradovića, Dragutinovića...
Kao igrač, Bane je vrlo rano sazreo. U omladinskoj dobi već je proglašavan čudom od igrača; kasnije, njegova karijera i igra stalno su išle uzlaznom linijom. Kod Vidića bilo je padova (koji su srećom kratko potrajali), i povreda. Luković je dosta kuburio dok se nije privikao na mesto u svom "Udinezeu" (jedno vreme i u "Askoliju"). Subotić tek treba da u reprezentaciji pokaže ono što pruža u svom klubu. Zato i mislim da je Bane naš najstandardniji i najpouzdaniji odbrambeni igrač.
|