Miro Vuksanović dobio je NIN-ovu nagradu kritike za najbolji roman u 2005. za knjigu "Semolj zemlja", u izdanju kuće "Filip Višnjić", saopstio je 18. januara žiri, koji je odluku doneo većinom glasova.
U užem izboru za ovogodišnju, 51. NIN-ovu nagradu bila su još dela šestoro pisaca: "Pijavice" Davida Albaharija, "Ko plače" Sanje Domazet, "Apsint" Gorana Milašinovića, "Berlinsko okno" Saše Ilića, "Utočište" Milice Mićić Dimovske i "Johann's 501" Mirjane Novaković.
Za roman "Semolj zemlja" glasali su Petar Pijanović, Ivan Negrišorac i Aleksandar Jerkov, dok su za roman "Pijavice" Davida Albaharija glasali Dušan Marinković i Tihomir Brajović.
Miro Vuksanović, potpredsednik i upravnik biblioteke Matice srpske u Novom Sadu, prethodno je za knjigu "Semolj zemlja", azbučni roman o 909 planinskih naziva, dobio i nagradu "Laza Kostić.
Vuksanović je 2000. godine objavio i azbučni roman u 878 priča o rečima "Semolj gora". Srodnosti ta dva romana su višestruke i međusobno se dopunjuju.
Mihaljo Pantić naveo je u recenziji da je roman "Semolj zemlja" rezultat jednog nesvakidašnjeg lingvističkog napora i gotovo neuporedive romansijerske jezičke koncentracije...".
Vuksanović je objavio i romane “Kletva Peka Perkova”, “Gradišta”, “Daleko bilo”, “Točilo” i “Kućni krug”, pripovetke i zapise “Gorske oči”, “Nemušti jezik” i “Vučji tragovi”, kao i poeme “Moračnik” i “Tamooni”.
Dobitnik je brojnih uglednih priznanja za književni rad i za poslove u kulturi, između ostalog i Politikine nagrade za kratku priču (1975), Nagrade Miroslavljevo jevanđelje za najbolju knjigu proze u Jugoslaviji za period 1997. - 2000., Prosvetine nagrade za roman "Semolj Gora", Oktobarske nagrade Sombora (1986.), Borbine nagrade “Oskar Davičo”, Nagrade Vukove zadužbine za umetnost (2000.), Nagrade “Svetozar Ćorović” za roman "Točilo" (2002.), Nagrade Društva književnika Vojvodine za knjigu godine, Nagrade “M. Panić Surep” za bibliotekarstvo...
NIN-ova nagrada biće svečano uručena 19. januara u "Aero klubu".
Ugledna NIN-ova nagrada za najbolji roman godine dodeljivana je tokom protekla pola veka piscima sa prostora cele bivše Jugoslavije, a njen trostruki laureat bio je samo Oskar Davičo, dok su dvostruki bili Dobrica Ćosić i Živojin Pavlović.
Davičo je i jedini laureat NIN-ove nagrade dve godine uzastopno - 1963. za roman "Gladi" i naredne za "Tajne". Prvi put je nagrađen 1956. za roman "Beton i svici".
NIN-ova nagrada prvi put je dodeljena 1954. godine, a dobio ju je Dobrica Ćosić za roman "Koreni". On je bio laureat i 1961. godine, za roman "Deobe".
Nagrada je svega dva puta u poluvekovnoj istoriji dodeljena ženama-piscima - Dubravki Ugrešić za "Forsiranje romana reke" 1988. godine i Svetlani Velmar-Janković za "Bezdno" 1995.
Nagrada nije dodeljena jedino 1959. godine, kada je napravljen presedan radi stimulisanja kvaliteta. Bez nagrade tada je ostao Miodrag Bulatović sa romanom "Crveni petao leti prema nebu".
NIN-ovu nagradu vratili su Danilo Kiš, nagrađen 1972. godine za "Peščanik", i Milisav Savić, koji je to priznanje dobio 1991. godine za "Hleb i strah".
Dosadašnji dobitnici "NIN-ove" nagrade:
1954. Dobrica Ćosić - "Koreni"
1955. Mirko Božić - "Neisplakani"
1956. Oskar Davičo - "Beton i svici"
1957. Aleksandar Vučo - "Mrtve javke"
1958. Branko Ćopić - "Ne tuguj, bronzana stražo"
1959. Nagrada nije dodeljena
1960. Radomir Konstatinović - "Izlazak"
1961. Dobrica Ćosić - "Deobe"
1962. Miroslav Krleža - "Zastave"
1963. Oskar Davičo - "Gladi"
1964. Oskar Davičo - "Tajne"
1965. Ranko Marinković - "Kiklop"
1966. Meša Selimović - "Derviš i smrt"
1967. Erih Koš - "Mreza"
1968. Slobodan Novak - "Mirisi, zlato, tamjan"
1969. Bora Ćosić - "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji"
1970. Borislav Pekić - "Hodočašće Arsenija Njegovana"
1971. Miloš Crnjanski - "Roman o Londonu"
1972. Danilo Kiš - "Peščanik"
1973. Mihailo Lalić - "Ratna sreća"
1974. Jure Franičević Pločar - "Vir"
1975. Miodrag Bulatović - "Ljudi sa četiri prsta"
1976. Aleksandar Tišma - "Upotreba čoveka"
1977. Petko Vojnić Purčar - "Dom sve dalji"
1978. Mirko Kovač - "Vrata od utrobe"
1979. Pavle Ugrinov - "Zadat život"
1980. Slobodan Selenić - "Prijatelji"
1981. Pavao Pavličić - "Večernji akt"
1982. Antonije Isaković - "Tren 2"
1983. Dragoslav Mihailović - "Čizmaši"
1984. Milorad Pavić - "Hazarski rečnik"
1985. Živojin Pavlović - "Zid smrti"
1986. Vidosav Stevanović - "Testament"
1987. Voja Čolanović - "Zebnja na rasklapanje"
1988. Dubravka Ugrešić - "Forsiranje romana reke"
1989. Vojislav Lubarda - "Vaznesenje"
1990. Miroslav Jošić Višnjić - "Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba"
1991. Milisav Savić - "Hleb i strah"
1992. Živojin Pavlović - "Lapot"
1993. Radoslav Petković - "Sudbina i komentari"
1994. Vladimir Arsenijević - "U potpalublju"
1995. Svetlana Velmar Janković - "Bezdno"
1996. David Albahari - "Mamac"
1997. Milovan Danojlić - "Oslobodioci i izdajnici"
1998. Danilo Nikolić - "Fajront u Grgetegu"
1999. Maksimilijan Erenrajh Ostojić -"Karakteristika"
2000. Goran Petrović - Sitničarnica 'Kod srećne ruke'
2001. Zoran Ćirić - "Hobo"
2002. Mladen Markov - "Ukop oca"
2003. Vladan Matijević - “Pisac iz daleka”
2004. Vladimir Tasić - “Kiša i hartija”
2005. Miro Vuksanović - "Semolj zemlja"
B92
|