offline
- lukrecija
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 19 Dec 2006
- Poruke: 9
|
POSLEDNJA CASA
Gledam te dok spavas!!!
Miran si, izgledas tako nevino, i bezazleno, rekao bi covjek, pravi andjeo.
A znam te, znam ti dusu, crnu kao sam djavo, kao crna rupa u svemiru. Znam te dobro, I to je ono sto me pojede, bas to sto te tako dobro poznajem, I sto se tako dobro sjecam svake kapi pelina, gorkog, kao cemer, iz one case koju jos uvijek zajedno pijemo. Sjecam se dobro svake moje suze, svake neprospavane noci. Jos osjecam drhtanje citavog tijela, dok otvaras vrata, ulazeci u sobu I prelazeci rukom, preko moga tijela, uzimajuci me bez pitanja, I bez I jedne rijeci njeznosti i ljubavi, dok iz usta dopier zadah alkohola, duvana, i ko zna cega jos. Uzimao si me sa instiktom I nagonom zivotinje, jer, pobogu bila sam tvoje vlasnistvo, tvoja zena, I duzna sam da uradim sta muz ocekuje od mene.
Jos uvijek pamtim bol, vise u dusi, nego na obrazu, dok u narucju drzim nase tek novorodjeno dijete, govoreci mi da sam kurva, I da ne znas cije dijete drzim u narucju. Opet neprospavana noc. Razmisljala sam i pitala se koliko dugo jos mogu da izdrzim. Ha, ha, ha, a to je bio tek pocetak.
Zaboravih napomenuti, da se sjecam I noza pod grlom, nazivajuci me kurvom, dok si ti kod druge trosio novac, a ja razmisljala, sta sutra djeci za rucak da spremim.
Ali, za sve sam ja kriva
Priznajem, jesam. Kriva sam za sve ove godine, koje sam ti poklonila, igrajuci naizmjenicno ulogu Pepeljuge, I Penelope. Kriva sam zato sto sam ti nesebicno poklonila jedan dio moga zivota, ne stedeci ni sebe ni djecu. Priznajem, kriva sam sto sam ti dozvoljavala da me zoves kurvom, dok I se ti provodio sa drugima, a ja sjedila kod kuce cuvajuci djecu. Priznajem kriva sam, zato sto pokusavam da odgajam djecu da budu susta suprotnost od njihovog oca.
I sada, kada sam konacno donijela odluku, obecavam:
Nasu djecu da budu dobri ljudi, spremni da pomognu drugima u nevolji, ali prvenstveno dam isle na svoju porodicu, pruzicu im sve sto je u mojoj moci , ostalo je sve do njih.
Samo se nadam da nece postati agresivni, I arogantni.
KOnacno sam odlucila da odem, daleko od tebe, daleko od tuge, strepnje I strahova.
Hocu da spavam mirno, ne razmisljajuci hoces li doci pijan, ili trijezan, I drzati me budnu cijelu noc, pitajuci me:” A koliko si ih imala do sad?”
Sreca se konacno I meni smijesi i ceka me. Strpljivo I vjerno me ceka moja sreca, da me uzme u narucje, I miluje dok ne zaspim. Da bdije nada mnom, brineci se da mi se nista ruzno ne desi. Da mi pruzi ljubav I paznju koju nisam osjetila, a za kojom sam tragala godinama.
Moja sreca ceka na mene, na nas, I ja znam da smo mi sreca moje srece.
Ispijam ovu posljednju casu, polako I sa uzivanjem, jer odluka je pala, kocka je bacena.
Samo jos malo, casa je do pola prazna……
Ova prica je istinita, i jos uvek mi se desava to sto mi se desava. Moj savet,,,,,,DOBRO RAZMISLITE O SVEMU, PRE NEGO NAPRAVITE "ONAJ" KORAK
|
)) ok slazem se ja sa tobom, ali ovog puta je splet okolnosti bio takav da se on promenio bas onog trenutka kad to nikako nije trebalo... i ja sam pocela da prelazim preko jedne gluposti, druge, trece, pete i...
)
