Potraži me u predgrađu
(Z. Runjić-D. Britvić)
Ova dvorišta
puna neba i ptica,
udju k'o muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvjek ostanu.
Potraži me u predgrađu,
na ulici, na raskrsću.
Gdje mi je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proljeće dotaklo usne
i pobjeglo...
Potraži me u predgrađu,
kraj vlakova što prolaze.
Bit ćemo sami u svitanju dana,
bit ćemo sami u pjesmama ptica
ko nekada....
Drijemaju jedra od rublja i cvjeća,
čekaju vjetar da nekuda plove.
Čujes li naše nas predgrađe zove,
traže te kuće i ulice stare.
Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sječanju.
Bar onih sati kad ostaneš sam,
ako me sada još imalo voliš
potraži me...
Ti nemaš prsten sa našeg vjenčanja,
al pamtiš strehu na kraju grada.
Bez mnogo cvjeća, bez vela i zlata
bila sam s`tobom sretna k'o nikad.
Potraži me u predgrađu...
|