Kraljica srca
Kraljica srca reče:
„Neka me zabavi neko,
il’ neće dobiti osmeh
ceo današnji dan!“
I gle, k’o po komandi
skočiše plemići i sluge,
svi pred kolena njena
i staviše glave na panj.
Al’ ja sam bio prvi,
najveća dvorska luda,
i izabra kraljica mene
da skratim joj dosadni sat.
No već posle pola sata,
dade da joj zidam presto,
a plemića drugog nađe
što beše laskanju rad.
I dok sam zidao presto
dobih ne osmeh, već dva,
da istrajem u svome radu
i prolijem novi znoj.
Al’ baš kada sam bio blizu
da završim svoje delo,
nestade mi materijala
i propade podvig moj.
Zgazi me kraljica štiklom
u oholom svome besu,
oko mi nakvasi suza,
na šta se napravi slepa.
Tražeći novog zidara
po dvorcu stade da gleda.
Kraljica moga srca,
okrutna, al’ tako lepa.
|