San o snu (šaljiva pričica - sanjana sličica)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sanjam jedno lice

Sanjam jedno lice milo. Kako bi to bilo kad bi se u moje krilo skrilo? Sanjam dvije ruke snažne. Da me grle, da me stežu.
To su neke ruke važne.
Sanjam dva oka duboka što me mame u svoja mora široka.
Sanjam dvije usne vrele što su neke laži plele.
Sanjam neku tugu, sanjam neku sreću, dok ti sanjaš neku drugu, dok ti ljubiš neku treću.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Stare dame u dubini

Krile ste se vjekovima. U dubini. U kamenu, u pijesku, u vodi.
Sapela vas neman tanka pa vas vukla ka visini, pa vas vukla ka slobodi.
I sad snu mom priče stižu. Ostarjele teme neke.
Opojne se slike nižu. U vas vino toče djevojačke ruke meke.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U snu sam tvoja

Snovi su java neproživljena.
Na javi te slutim, na javi te ćutim… U snu si sa mnom, u snu te gledam...
Snovi su želja ostvarena.
Na javi te sanjam, na javi te ne dam… U snu sam tvoja, u snu ti se predam...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ne sjećam se

Noć je bila teška. Kroz gustu crninu ništa nije prodiralo do mojih zjenica. Ni mjesec, ni zvijezde. Samo je jedan vjerni čuvar pazio na vodene putove. Ali meni nije smetao. Mi smo stari prijatelji.

Žurim uskim ulicama pustoga grada. Kameni pločnici, siva pročelja, venecijane na prozorima. Panika mi reže dah. Trčim, posrćem. Neću stići! Jesam li se uopće pomakla s mjesta? Uzbrdicom se teško uspinjem do širokog trga. Prazan je. Njegova me svjetlost obgrli i malo smiri. Moram dalje. Ona je gladna! Zaboravila sam! Bože, zaboravila sam nahraniti dijete. Sama je i sigurno plače. Penjem se strmim kliskim nogostupima starog dijela grada. Tu ću negdje sačekati autobus. Ja moram stići.

U kući me dočekala tišina. Pretrnem, ali ugledam njene velike crne oči. Leži mirno i gleda me netremice. Nije gladna. I nije čekala mene. Odjednom više ne znam tko je ona. Nisam je prepoznala. Njen pogled kao da govori „ne brini, nisam tebe čekala“. Da, ja to ne bih ni znala. Ja ne bih znala nahraniti dijete. I onda shvatim – to dijete nije moje! Ne može biti moje! Ne sjećam se boli.

Odahnem. Sve je u redu: ja nikoga ne moram hraniti, nitko ne ovisi o meni. Ja se ne sjećam boli!

Ja se ne sjećam ni radosti.
Uvijek kad su noći tako posebno tamne trčim nekim strmim ulicama. I željno čekam dan. Da mi odnese san. A kad konačno otvorim oči, iz njih niz obraz krene i tiho mi ostavi trag jedna mala suza.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Šaljiva pričica, sanjana sličica.

Sanjala sam noćas da sam sanjala.
Sanjala sam da se drugoj raduješ, moje srce više ne osluškuješ.
Sanjala sam da u prošlost putuješ, moje rame više ne dodiruješ.
Sanjala sam da sam tužna, sanjala sam da sam ružna.
Sanjala sam da sam luda i da vjerujem u čuda.
Oh, sretno sam se protegnula: pa to sam samo sanjala.

Al' što narod kaže: ne lezi vraže!

San o snu se u san pretvorio.
Pa sad budna tupo gledam. Kojoj priči da se predam? Što je san, što je java, što je sreća, što je strava…
Moram se probuditi. Taj san će me izluditi!

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Polako

Noćas sam te voljela polako.
Usnama sam tvoju strast upijala, dlanovima žednim izvore na tebi tražila.
Lice sam ti željom obavila, drhtajem plahim svoju čežnju ti otkrivala.
U očima ti zvijezde mog djetinjstva sjale, nad nama se neke čudne sjene igrale.
Dva su se tijela u čaši ljubavi utopila, dva su bića čašu ljubavi popila.
Kose se po ramenu rasule, na grudima ruke klonule, dvije duše u jednu se stopile i u san nježni utonule.

Jutros sam se budila polako.
Na jastuku tvoj trag sam tražila, pod kapcima tvom se liku nadala.
Sve dok mi zraka jedna nije tiho šapnula; probudi se draga, nešto si čudno sanjala.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

San i nada

Plave vode nekog poznatog mora zaštitnički miluju moje tijelo. Želim na valu otići u bistru lagunu. Otočić je tu. Blizu. Dva zamaha daleko.
Bila sam već ovdje. Ne sjećam se kada, ali poznam svaku sjajnu kapljicu. Tu sam sigurna. Toplo je. I svjetlo je blago. Ni prejako, ni preslabo. Baš onakvo - mome oku ugodno. Plivam s lakoćom. Gusta voda drži me i čuva. Ne slutim opasnosti. Nema ih. Samo poneko čudno plovilo brzo prođe pokraj mene.

I on je tu. Pliva nedaleko. Zovem ga: "Sjećaš se? Nekad smo zajedno plivali u onoj vali. Tamo. S druge strane otoka. Dođi."
Gleda me, polako zamahuje rukama, ali ne prilazi. Čudno (ili možda nije) - nisam iznenađena, ne osjećam razočaranje, ne osjećam tugu. Samo mir, pomirenost, smirenost...

Mi više ne plivamo u istoj brazdi mora...

Ostalo je moje toplo more u mom snu. Plivat ću ja opet. Zaranjati u duboke modrine. Ali, u svoju malu lagunu više neću zvati njega. Neka bude sretan u nekoj drugoj vali, u nekom drugom moru.

Ja se nadam jednoj plaži pješčanoj, jednom moru bez stijena i oštrih hridi. Ja se nadam jednom hladnom moru, ali toplom dlanu uz koji ću obraz svoj prisloniti.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Eh, da san bar jedna mala vrata ima,
ti bi noćas mjeden zvekir dodirnuo
i u kulu snova ulaz zaiskao…
pa bi tiho na prstima
da spavača ne probudiš,
hodnicima tajnim prošetao.

Al ni vrata ni prozora na tim mračnim odajama.
Pa u snove moje ne ulaziš, ime svoje ne nalaziš.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Bijeli repić na oblačku

U starom voćnjaku samo zuj kukaca na krunama cvjetova.
U daljini pruga i zvižduk crne lokomotive. Odakle li dolazi? Kamo li putuje? Daleko. Dalje od pahuljastih oblaka što plove polako svijetlim srpanjskim nebom.

Ležala je u travi prošaranoj tratinčicama i sanjala daljine. Prije sedam godina, istog jednog ovakvog srpanjskog dana, suhog i vrelog, prvi put je zaplakala. Danas su je ljubili i malo vukli za uho pod pletenicom. Željela je samo biti sama, skrivena među vlatima trave i sanjati daljine. I kako do njih jednom stići. Treba samo dohvatiti onaj repić bijeli na oblačku i pustiti se da je nosi – kamo želi, kamo zna.

Tamo dolje, iza kukuruzišta, tamo počinje veliki svijet. Prepun boja. Neki čudni zvuci, neki bučni ljudi. Nije se bojala. Upoznat će ona sva ta svjetla, svu tu glazbu, sve te ljude užurbane. Ali još je mala. I još ne zna. Mnogo toga ne zna. Ručice jedva obuhvaćaju konop ljuljačke na grani najvećeg stabla u voćnjaku.
Što li će te ruke raditi, što će pisati, koga će milovati… Neka joj se slutnja izdaleka prikradala, ali malo srce ništa nije shvaćalo. Samo je velikom čuđenju bilo otvoreno. Čuđenju što tjera da ispituje neznano, da otkriva skriveno, da traži izgubljeno. Čuđenju što gura da dohvati oblak, da potrči za dalekom crnom zmijom tamo iza polja.

Ponekad se penjala na brijeg i s njegovih visina gledala svoje sanjane daljine. Vidjela je i grad, i rijeku, i tamnu šumu. Ali nije znala da nikada više neće dospjeti dalje nego tih srpanjskih poslijepodneva. Kad je slobodna i sretna plovila na repu svojeg oblaka.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mirno mjesto treba naći

U ormaru neka gužva, haljine, kaputi…
Bolje mjesto treba naći, ormar na dobro ne sluti...

Na polici brdo knjiga: krimić, struka, roman… muka…
Mirno mjesto treba naći; uokolo leti ruka.

Ruka leti, oko skače, iz kutka u kutak smotuljak pretače.
Gdje da misli svoje ušuškam, gdje da san za javu sačuvam?

Posvud neke stare tajne, posivjele uspomene sjajne.
Sjećanja blijeda, sjećanja daleka; kome još to treba, koga još to čeka?

Aľ neka ih, ne smetaju, što bi stari rekli: kruha ne pitaju.
Možda jednom nekom drugom moju mladost ispričaju.

Naći ću ja mjesto! Tiho, toplo, zaklonjeno, od pogleda tuđih sakriveno.
Pa ću misao svoju nježno položiti, san o tebi toplim šalom omotati.

Da se nade ne izgube, da se želje ne zaborave, da se vrele čežnje ne ohlade…
u dno srca ću ih spremiti, dušom u šetnju voditi…
Do oka će se moga popeti, kroz zjenicu proviriti i…
… u tvoje srce zaviriti.

Ako nađu svoje drûge, ugledaju tračak duge…
pustit ću ih da polete, da se s tvojom nadom stope;
da se san u javu splete, ruke oko tijela sklope.