Suvise mali da bi se izgubili ...

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

... Moje laste ... pucnjem u praskozorje, razletjese se ... a ja ne dam ... ne dam vjetru da utre trgove ...

Jedni ljudi isto nebo razlicitim bogovima dali. Posvadjali sunce i proljece ... i potpisali nasa imena.

Kada u jednom danu ostavis sav svoj zivot za ledjima i poneses jednu torbu, vjerujes da je vrijeme za tobom stalo. Ne zato sto si lud, vec da to ne bi postao. I ljude zapamtis kroz osmjehe koje si voljeo. I ma koliko puta se zapitao gdje i sta su ... ne mozes ih iscupati iz tog svijeta koji si sacuvao ... Vjerujes da ce sve da se vrati na svoje mjesto kao da nikada nista nije ni bilo ...i vjerujes da se nista i nije zbilo ... budis se iz dana u dan u nepoznatoj prici, setas neznanim ulicama, i cekas ... nesto cekas ... a onda zapamtis imena ulica, i raspored stabala na putu od kuce do skole, prebrojis ploce na stazi uz groblje ... okrenes se i vidis svoj zivot - zakrpa traljavo prisivena na neko tudje platno ... i tankim nejakim prstima ... pocnes da sredjujes konce ...
...
Zivot je ispisivao stranice ... nije ih brisao.
Puteve rasplitali, zaplitali, i krceci nove o sopstvene noge se saplitali ... daleko jedni od drugih ... ali ipak negdje jesmo ...
Zivot je ispisivao stranice ... mi amiga, ne, nije ih brisao.

13 godina. I jos koji mjesec. U koji cosak svijeta nisam zavirila da je nadjem ... i jesam ... mi amiga, "suvise smo mali da bi se izgubili" ... One djetinje radosti i lica nadjem u kutu oka katkad kad zazmurim ... sve ostalo je odavno prah ... Gledam u njene slike ... mrsavica oduvijek ... postala je prelijepa zena ... daleko ... na sjeveru ... nije zaboravila ... kaze da je i danas vuce, i da pusti suzu i posalje u majcinu ... boze ... srusila bih svijet vriskom.

Skidali smo breme nepocinjenih grijeha. Trazili oprost i oprastali za sta krivi nismo.

Nista ne moze promijeniti juce, danas jos moze promijeniti sutra.
Samo jos ne mogu da ne zamrzim makar mrvu neba kada vidim nasu ulicu razrovanu i tudju, prozor sa kog je sanjar gradio svijet u kome se smijao srcem pust, i nas izgubljene duse tumaramo... ulicama svoga doma ... ne mogu nebu oprostiti oci ... ciji je sjaj neko trampio za trnje ... posvadjao sunce i proljece ... i potpisao nasa imena.

I hope you dance ... mi amiga ... koje god tlo ti stopala gazila ...

... moje laste ... pucnjem u praskozorje, razletjese se ... a ja ne dam ... ne dam vjetru da utre trgove ...

Posveceno nekom dragom nakon naseg prvog razgovora 2005

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Now you really made me cry

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Moze li jos neka pricica...???

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Bis. i ustajem ti.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

*********

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zorana, nikada ljudi ne odu iz naseg zivota bez razloga, uvek zelim da mislim da odu da bi nam se vratili, i ucinili nas srecnim, i oplemenili nas vecnim

Ko nije izgubio, nikada ni imao nije... Ti si imala, imas i imaces, uvek mesto u mnogim srcima, cak i kada samo budu u vecnosti kucala... A to nema svako

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Prepoznao sam u tvojim rečima bol koji i ja osećam. Tuga je prelazna, a ja nikad nisam mogao da okrenem glavu i ne prepoznam je u očima onih koji je nose u sebi.

Hvala ti

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

... To sam pronasla sasvim slucajno sredjujuci neke fajlove ... obicno ih namjerno zaturim po nekim lijevim folderima pod New Wordpad Document(x) imenima ... nastalo prije godinu dana kada sam je pronasla ... i iako poznajem svoje rijeci ne sjecam se da me je ikada sopstvena misao tako pogodila ...

Moje prvo veliko prijateljstvo iz djetinjstva. Naprosto su nestali, niko nije znao gdje ... onda kada je sve krenulo dodjavola. Nasla sam ih poslije 13 godina.
Ko zna ... sta bi nam donijele godine koje se medju nas nisu uplele ... pitala sam se zasto ... zasto ne mogu pustiti od sebe njihova lica i imena ... bila sam dijete i bilo je davno ... ali ja imam cijeli jedan zivot rasut u vjetar ... i sta bi mi ostalo da pustim od sebe to sve ... to nisu razvezani konci, vec sasjecena uzad sto drzase temelje .. mozda nije isto ali ... na njima smo ipak morali odrasti.

Ovakvi susreti kidaju i istom rukom vidaju .. i uvijek otvore malo neba za jos jednu zvijezdu ... oci su nam iste ... zagrljaj jak i dug ...
Jos se nismo vidjele ... uskoro hocemo ... ali znam da je ovaj zaboravljeni blog procitala i da je jedno srce poraslo.

Suvise smo mali da bi se izgubili ...

Never ever give up.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Odlicno, fenomenalno.
" Patnjama se mudrost stice " ( Eshil )

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@Sekura
Da. veoma istinito..