offline
- Pridružio: 09 Jun 2004
- Poruke: 137
- Gde živiš: Beograd
|
(A već desetak minuta se nećkam...)
Ljubav na prvi pogled? Joj, desila mi se! Baš je čudno to! Svirao u bendu, ona je došla zbog drugarice, videla me, svideo joj se... Mesec dana kasnije se čuli... ...noge mi se tresle. Dogovorili se da se vidimo. Opet noge...
Čekam je kod SKCa. Šmeker. Hladan k'o boza. Sem nogu... I ispod haube... 300 sa 200, puls 90... Jao, noge...
-Sale!
Jao, jel to ona? Uh! Hladan k'o boza. Sem nogu...
-(Uh...) Ćao!
...
Šetnja, čavrljanje, treskavac u nogama, hladan znoj, prijatan osećaj u stomaku... Sve, sve, ali, ne znam... Ne radi lampica... A devojka je super! Slatka, super sagovornik... Joj, ne znam... Uh, noge...
...
Čujemo se, pa, skoro redovno. Noge se tresu - redovno! Dogovorimo se da se opet vidimo. Noge!!! Našli smo se. Ja, gospodin Boza, moje noge i ona. Šetnja, ćaskanje, meni leeepooo! Sem nogu... Tresu se, onako, baš. Al' ne pričam nikom...
I, seli u Exclusive, dole, unutra. Na tiho i mirno. Da ćaskamo na miru. Joj, noge...
Sve je super, samo meni, mamlazu, nije nešto baš najbolje, sinoć je bio neki rođendan... A ona puna razumevanja. Kao brižna sestra... Meni nije svejedno, ispašću njanjav. Ali, držim se. Sem nogu... Pričam ja, ona me sluša...
E, tu se desio taj prvi pogled! Kakav pogled! U momentu se desilo nešto neverovatno! Ton se utišao, i moj glas, i okolni žamor, i zveckanje čaša... Vreme se usporilo, pokreti su postali gumeni, a vidno polje mi se suzilo... Više nisam znao da li mi je bolje ili mi je postalo toliko loše da počinjem da otkazujem...
I lampica mi se upalila! ONA lampica!
...
Posle toga svaki pogled ka njoj je izazivao drhtavicu u stomaku, njen glas je imao ukus šećerne vune, njena blizina je isijavala toplotu a pomisao da ćemo ipak na kraju večeri morati da se rastanemo je rađala blagu nervozu i paniku...
Upecan sam. U jednoj sekundi. Aktiviran požar. Izgoreo do temelja. Nisu našli uzrok. Rekli su da je u pitanju spontano sagorevanje.
...
Prošlo je neko vreme... Desilo se opet, sasvim slučajno. Nešto sam rekao, ona se nasmejala i ONAKO me pogledala. I sve opet, i crkavanje tona, i bullet-time, ceo paket. Povratim se i pomislim da nisam normalan. A onda ukapiram šta se desilo.
Sledeći put se desilo pri rastanku. Došao joj noćni bus. -Ćao!, poljubac, i... Tras! Zalepi me za podlogu! Dok sam se osvestio majstor je dao gas i zatvorio vrata. Tim redom. Valjda mu se žurilo. Ja? Zakasnio na bus i odlebdeo do kuće...
Prošlo je osam godina. Jutros me je opet TAKO pogledala. I ja se opet zaljubim na taj prvi, jutarnji pogled. Mamlaz. Ne mogu da odolim...
|