offline
- Pridružio: 27 Mar 2006
- Poruke: -8
|
Jedan lijepi suncani dan, cimer, njegova dva prijatelja iz Poreca i ja, uputili se prema zooloskom vrtu u zagrebu. Inace, ta dva prijatelja su dosla na nasu brucosijadu da vide sta je zagreb i da se malo provedu i donesu radost i veselje u svoje mladenacke zivote.
Vrijeme je bilo fino, suncano, prohladno naravno, jer je bio zimski period godine. Setuckamo se mi raznoraznim puteljcima do ulaza u zoo, hranimo labudove, patkice i raznorazne plutajuce naprave koje su tada plutale na povrsini vode. Kupili smo karte, poceli razgledavat zoo vrt. Nakon polasatnog razledavanja naisli smo na jednu kucicu u kojoj su bile zmije i ostali gmazovi. Usli mi unutra i razgledavali. Bilo je veoma toplo unutra, naravno, gmazovima treba toplina. I odjednom, osjetih ja da meni krulji u trbuhu, asocira na probavne smetnje, na odlazak na WC. Mislim si ja...ma nije to nista, stisnut cu, uci ce nazad pa ce biti sve u redu. I tako je i bilo, prve 3 minute, a onda je jos jace stislo. I sta sad...neznam di je WC, drugi put u zivotu da sam u zoou... I kazem ja prijateljima, joj drustvo, znate sta...meni se ...khm....a znate....ide na WC. Naravno, decki se nasmijali i rekli pa idi nađi WC. Ja ih posluso naravno, iako sam to i namjeravao napravit. Kazem jednom prijatelju, daj coece, ajd samnom, necu valjda sam trazit WC...i on reko, ma naravno nema frke evo idem s tobom...i ok..izasli mi iz te prostorije gdje su bili gmazovi, a u međuvremenu dok su mi sva trojca smijala dok sam im govorio da mi se ide na WC, mene tad stislo u božju mater. Vec je bilo ono, daj taj WC coece, pocinje curit...i ok...da se vratim na dio kad smo izasli iz te prostorije. I evo nas. Mi smo vani i lutamo zoom u potrazi za WCom. Frend normalno hoda, cak se onako vuce po podu, neda mu se hodat, a ja hodam malim sitnim koracima ko čarli čaplin ili ti ga, posto smo u zoou, kao pingvin. Samo sto "ONO" ne izleti iz guze i zavrsi u izbjeljenim gacama. I ok. Idemo mi idemo, stiscem ja sto vise mogu...upalu misica vec dobio, kad ono...u daljini, vidjeh ja tablu WC...sav sretan, skupio sam snage i stisnuo posljednji put "STVAR" natrag od kud je i dosla, i potrcao (kolko se trcat dalo) prema tom znaku (tabli). Prođem ja tablu, idem prema WCima, vidim neke ljude tamo u radnickim odjelima, mislim si: e ljudi da vi samo znate kako se meni sere....i idem ja idem i da cu pric vratima od WCa, kad ono.......nema vrata...pogledam malo bolje, kad vidis ono jedan od radnika u "WCu" farba zid. Nema skoljke, nema lavandina, nema nicega sta bi u WCu trebalo bit. A meni mrak na oci. Sta cu sad....ova zvjer u dupetu riga vatru, oce napolje a ja nedam. HRvam se hrvam, al polako popustam. Nemam snage... I sta cu sad. WC-a nema dicu stacu? Kazem ja frendu, ma znas sta, idem ja do najblizeg kafica pa sta bude bude, ti idi nadji ovu dvojcu pa cemo se mi vec nac negdje. Kaze on ok i ode. Idem ja tako zoloskim vrtom (a nikako doc do izlaza) i napokon izaso. E sad je problem, sto nema nikakve zgrade u blizini od 800metara. A mene ovo stisceeee jooooooooj...znate onako kad vam je vec na vrhu guzice, nedo bog da se opustite mrvicu, a kamoli da vam neko isprica neki vic (iz 2 razloga ne vic pricat: 1. dok bi ga isprico, useres se, 2. nasmijes se i uzalud ti bilo svo ono stezanje). I idem ja tom cestom (inace cesta je RAVNA, pravac jedan od 800metara (to je samo dio 800m, a inace je 2km tak nesto)) ..dakle...idem ja tom cestom i steze to steze, gledam naokolo nadajuci se da cu naic na neki poveci grm da obavim to pobogu, nije to bila bilo kakva sila, to je bilo ono malo mekse i to...znate na sta mislim...gledam di je koji grm, a ono nigdje grmlja, samo neko nisko raslinje. Pa di cu se *khm* tu, jos da me svi vide...ma zajebi ti to. A da napomenem, nikakvih maramica, niakvog papira NICEG NISAM IMAO...ali zato sam imao potkosulju/kanotjeru tako da bi to posluzilo...i preso ja 200m i reko....cyrus moj, kucnuo je cas, nemozes vise drzat, ides u sumarak pa kud puklo da puklo...i tako je i bilo. Od civilizacije udaljen 600metara, okolo mene samo suma bez i jednog poveceg grma i cesta po kojoj secu zaljubljeni parovi i njima slicni, (bas sam si pomislio prije nego sto sam odlucio skocit u sumarak i obavit stvar: sta bi bilo da naidje npr. GoranK sa svojom obitelji i da me njegova mala vidi dok se tamo naprezem, pa coece imala bi dozivotne traume za koje bi ja bio kriv..pa prije bi se ubio nego nesto tako napravio) nego.....skocio ja sa ceste u sumu (prozirnu) i idem idem, polako otkopcavam hlace, skidam jaknu, trazim pravo mjesto za obavit stvar, kad u daljini (80m) vidim neku kucicu...potrcim malo prema njoj da je vidim bolje, a kad ono na kucici pise WC. Rekoh, ne vjerujem u boga ali hvala ti boze...otrcao sam u taj WC, sjeo, rekao sam sebi...brate, napokon se mozes opustit....i onda je dosao taj trenutak nevjerovatne slobode u tih tri kvadratna metra. Osjecao sam se ko bog. Nakon sto sam obavio sve to (cca 10min). Izlazim ja van, a ono ceka me neki frajer i kaze...evo operi ruke (i daje mi papir sa kojim da obrisem ruke). Ja si mislim, pa coece, pa opro sam ih..al ajd...kad frajer kaze oprat cu ih ja opet....i ok, opro ih ja...uzo taj papir, obriso ih, i kao pravi posten covjek pitam: jerl treba nesto platit? A on..da gospon, 2kn (0,26666666666666666666666666666667 €). Reko mu ja...gospon, evo vam te 2 kune, ako treba dao bi i sto...zivjeli vi meni 100 godina. Okrenuh se i uputih se kuci sa nevjerovatno velikim smjeskom na licu!!!
Pouka: Psuj sve oko sebe, nakon sto obavis mukotrpan rad u WC-u  jer ako psujes prije nego sto obavis biznis, moze ispast jako lose 
|
