Ruski naučnici latili su se istraživanja delova tela lame iz sibirske republike Burjatije, koje nije istrulilo ni 75 godina posle sahrane. Kada je septembra 2002. otvoren drveni sarkofag sa posmrtnim ostacima Hambo-lame Daša-Doržo Itigalova, u mestu Huhe-Zurhen, u prisustvu rukovodstva i budističkih sveštenika, ustanovljeno je da je telo netaknuto vremenom i da se nalazi u istoj "lotos" pozi u kojoj je umro meditirajući.
Ekshumacija lame, koji je zaveštao da se njegovo telo izvadi iz zemlje posle oko 30 godina, obavljana je 1955, 1972. i 2002. i sva tri puta je ustanovljeno da na njemu nema znakova truljenja. /.../ Lamini zglobovi se savijaju, meka tkiva se pod pritiskom ugibaju kao kod živog čoveka, a posle otvaranja drvenog sarkofaga u kojem je telo ležalo raširio se miomiris, bez ikakvog znaka truleži. Lekari objašnjavaju da je fenomen očuvanja tela posle smrti poznat u medicini, te da je obično posledica balsamovanja ili delovanja odgovarajuće sredine u kojoj je telo počivalo, ali da čim u grobnicu dospe kiseonik, tkiva počinju da se raspadaju.
Međutim, sa telom budističkog lame nije se desilo ništa slično /.../
Analize je u laboratoriji sudsko-medicinske ekspertize obavio profesor Viktor Zvjagin, ekspert svetskog glasa, poznat po tome što je svojevremeno ispitivao posmrtne ostatke članova ruske carske porodice. Isprva se pretpostavljalo da će organske materije, žive belančevine u telu lame da budu u stanju raspada, a tkiva konsolidovana zahvaljujući neorganskim, kao što je kod mumija. Međutim, infracrvena spektrofotometrija pokazala je da belančevine u ćelijama Itigilova imaju karakteristike živih organizama /.../
Ruski naučnici koji, kako su "Novosti" objavile, istražuju ovaj fenomen iz Burjatije, sa juga Bajkala, blizu mongolske granice, pokušavaju da nađu objašnjenje za činjenice od kojih zastaje dah. Dok jedni tvrde da je so odigrala glavnu ulogu, drugi smatraju da ona sama, nije mogla tako uspešno da konzervira telo, bez obzira na to što je u nju "uvaljan" i sam Itigilov, a i sarkofag sa njegovim telom. /.../
Vladislav Kozelcev, moskovski ekspert koji potpisuje tezu o mutaciji gena (oštećen mu je, navodno, bio baš gen, koji je, posle smrti, odgovoran za razaranje ćelijske strukture), dodaje da se ne može "isključiti ni postupak balsamiranja koji današnja nauka još nije upoznala". /.../ ne samo da nije u stanju da objasni zašto se tkivo nije raspadalo, nego ni kako se krv pretvorila u želatinastu supstancu, zbog čega su zglobovi pokretljivi, a koža se na pritisak ponaša kao da pripada živom čoveku /.../
Telo hambo-lame, po njegovoj želji, pre sahranjivanja, umotano je u svilene marame. Koliko je ova činjenica uticala na višedecenijski život njegovog tela posle smrti s obzirom na to da je svila jeste neka vrsta izolacionog materijala, ostaje da se vidi.
Izvori:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici] [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Dashi-Dorzho Itigilov (Russian: Даши-Доржо Итигэлов) (1852–1927) was a Buryat Buddhist lama of the Tibetan Buddhist tradition, best known for the lifelike state of his body, which is not exposed to decay.
/.../
On 11 September 2002 Itigilov's body was eventually exhumed in the presence of the leaders of the Buddhist Traditional Sangha of Russia. The body was transferred to Ivolginsky datsan (a residence of today’s Hambo Lama) where it was closely examined by monks and also by scientists and pathologists. The official statement was issued about the body – it was "in the condition of someone who had died 36 hours ago", very well preserved, without any signs of decay, with whole muscles and inner tissue, soft joints and skin. Although Itigilov's body was never embalmed or mummified, it is said that his corpse still bleeds if punctured.
Izvor:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
text sa wikipedije o samo-mumifikaciji:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
###################
PS. Ovu temu je prvo postavio korisnik knkswviz, ali je morala biti uklonjena iz "organizaciono-tehničkih razloga" (loš - senzacionalistički naslov, nenavođenje izvora i slično)
Citat:Vladislav Kozelcev, moskovski ekspert koji potpisuje tezu o mutaciji gena (oštećen mu je, navodno, bio baš gen, koji je, posle smrti, odgovoran za razaranje ćelijske strukture), dodaje da se ne može "isključiti ni postupak balsamiranja koji današnja nauka još nije upoznala". /.../ ne samo da nije u stanju da objasni zašto se tkivo nije raspadalo, nego ni kako se krv pretvorila u želatinastu supstancu, zbog čega su zglobovi pokretljivi, a koža se na pritisak ponaša kao da pripada živom čoveku /.../
Ovo mi nije jasno. Od kad je to samo jedan gen zaslužan za raspadanje tela posle smrti? Zar nije tu u pitanju dejstvo entropije i mikroorganizama?
Drugo po slikama se jasno vidi da je do izvesnog stepena raspadanja došlo, tako da bi razložnije bilo govoriti o tome što je usporilo (izmenilo) tok raspadanja kod njegovih posmrtnih ostataka.
Retko, ali ekstremno retko, samo jedna gen utiče na neku osobinu, čak i za one najprostije. Ovako kako stoji u tekstu, deluje dosta nebulozno. Možda se misli na nešto sasvim deseto a ispalo ovo.