offline
- White Knight
- Počasni građanin
- Pridružio: 04 Jul 2011
- Poruke: 728
- Gde živiš: Loznica
|
NEW YORK - Apolo Astronauti Neil Armstrong, Edwin Aldrin i Michael Collins napravili su povijesno prvo spuštanje na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, a najviše ih pamtimo po prvim riječima po stupanju na mjesečevo tlo „Mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“.
Malo neuobičajena je bila slika američke zastave pobodene u zemlju koja je lepršala kao na vjetru (a vjetar postoji tamo gdje ima atmosfere!). Prijevod nam je omogućo fx-files.com.
Pri prvom oblijetanju Mjeseca Armstrong je opisao zagonetno sjajno svijetlo na unutarnjem zidu kratera Aristarchus, smještenog sjeverno od njihove putanje. „Čini se da je u njemu omanja količina fluorescencije. Područje unutar kratera vrlo je sjajno“, izvijestio je. „To je područje definitivno sjajnije od svega ostalog što vidim. Čini se da u svemu tome nema boje… sablastan prizor…“ Potvrdio je Aldrin. (2)
Ono što slijedi su isječci iz razgovora vođenih između kontrole misije i astronauta posade Apolla na i/ili iznad Mjeseca.
Apollo 11: (16.-24. srpnja 1969.) Dok je Collins letio u orbiti oko Mjeseca u komandnom modulu, Armstrong i Aldrin su se spuštali u lunarnom modulu, sletjevši u More Tišine u 21:17 po hrvatskom vremenu. Tijekom prijenosa slijetanja dogodile su se dvije minute šutnje za vrijeme kojih nije bilo ni slike ni tona. NASA je tvrdila da je problem nastao zbog pregrijavanja jedne od televizijskih kamera te je zbog tog došlo do smetnji pri prijemu.
Ovaj je neočekivani problem iznenadio i u ovom području najpotkovanije gledatelje, koji nisu znali objasniti kako je u tako skupom projektu moglo doći do kvara jednog temeljnog elementa opreme.
Nakon nekog vremena poslije povijesnog spuštanja na Mjesec Christopher Craft, ravnatelj baze u Houstonu, dao je neke iznenađujuće komentare kad je napustio NASA-u. Sadržaj tih komentara, koji su uključeni u transkript razgovora u nastavku teksta, potvrdili su mnogi radioamateri koji su svoje stanice spojili na istu frekvenciju na kojoj su se prenosili astronauti, zaobilazeći tako NASA-ine izlaze za emitiranje. Tijekom dvominutnog prekida u NASA-i su cenzurirali i sliku i ton jer razgovor Armstronga i Aldrina s Cape Keneddyem se odvijao dalje:
Armstrong i Aldrin: Ogromni su. Ne, ne, ne – to nije optička varka. Ovo neće nitko povjerovati!
Houston (Christopher Craft): Što… što…što? Što se dovraga događa? Što je?
Armstrong i Aldrin: Ovdje su pod površinom.
Houston: O ćemu je riječ? (prigušeni zvukovi) Emitiranje se prekida – smetnje. Kontrola zove Apollo 11.
Armstrong i Aldrin: Vidjeli smo neke posjetitelje. Bili su ovdje neko vrijeme i promatrali instrumente.
Houston: Ponovite ovu zadnju informaciju.
Armstrong i Aldrin: Kažem da je bilo drugih svemirskih letjelica. Poredane su na drugom kraju kratera!
Houston: Ponovite, ponovite!
Armsrong i Aldrin: Da provjerimo orbiter…625 do 5…Automatski relej je uključen… Ruke mi se tresu tako jako da ništa ne mogu. Da snimamo? Bože, ako su ovi prokleti fotoaparati nešto snimili – što onda?
Houston: Jeste li snimili što?
Armstrong i Aldrin: Nisam imao filma pri ruci. Tri snimka tanjura ili što god da je to bilo što je uništilo film.
Houston: Kontrola, Kontrola ovdje. Jeste li na povratku? Što to govorite o NLO-ima?
Armstrong i Aldrin: Sletjeli su ovdje. Ondje su i promatraju nas.
Houston: Ogledala, ogledala – jeste li ih postavili?
Armstrong i Aldrin: Da, postavljena su mjesto. Ali tko god da je napravio one letjelice, može doći sutra i maknuti ih. Kraj.
(Izvor: Celestial Raise Richarda Watsona i ASSK (PO Box 35, Mt Shasta CA 96067, USA, tel. +1(916)9262316), 1987., str. 147-148-). (2)
APOLLO 15: (26.srpnja – 7. kolovoza 1971. godine) David Scott i Alfred Worden slijeću na Apeninske planine 30.srpnja:
Capcom: Spominjali ste nešto zagonetno…
Orion: OK, Gordy, htio bih ti reći o nečemu što smo vidjeli oko lunarnog modula. Kad smo se približavali na udaljenosti od nekih desetak metara bilo je mnogo bijelih predmeta koji su letjeli uokolo. Izgledalo je kao da ih nešto pogoni ili izbacuje, ali nisam siguran što.
Capcom: Primljeno, Charlie.
APOLLO 16: (16.-27.travnja 1972. godine) Charles Duke i John Young slijeću na Visočije Descartes:
Duke: Osjetili smo tlo pod nogama. Mekano je. Čvršće. Tu gdje stojimo, reći ću ti jednu stvar. Da na ovo mjestu ima zraka, zasigurno bi bilo divno. Krajolik gore na vrhu Kamenih planina, morao bi biti ondje da to vidiš i povjeruješ – te kupole su nevjerojatne.
Kontrola misije: OK, možeš li pogledati to maglovito područje i nešto razabrati?
Duke: Iza kupola, struktura ide gotovo do klanca koji sam opisao, a jedna ide do vrha. Na sjeveroistočnoj strani klanca ne može se vidjeti obris. Na sjeveroistoku su tuneli. Na sjevernoj strani padaju na istok do otprilike 30 stupnjeva.
APOLLO 17: (7.- 19. prosinca 1972. godine) Ronald Evans ostaje u mjesečevoj orbiti dok Eugene Cernan i Harrison Schmitt slijeću u Dolinu Taurus-Littrow 11.prosinca:
Kontrola misije: Reci, Ron.
Evans: Ok, Roberte, mislim da je velika stvar o kojoj želim izvijestiti sa stražnje strane koju sam ponovno pogledao… list djeteline u Aitkenu dalekozorom. I ona južna kupola (nerazumljivo) na istočnoj strani.
Kontrola misije: Primljeno, Ron. Ima li razlike u boji kupola i Mare Aitkin?
Evans: Ima. Taj Condor, Condorsey, Condorect ili kako god hoćeš. Condorect Hotel je onaj koji ima ispunu u obliku dijamanta dolje u, uh, podu.
Kontrola misije: Robert. Razumijem. Condorect Hotel.
Evans: Condor. Condorset. Alpha. Ili ih je uuhvatio odron zemlje ili ima… i ne izgleda kao (nerazumljivo) u drugoj strani zida na sjeverozapadnoj strani.
Kontrola misije: OK. Primljeno na znanje. Sjeverozapadni zid Condorceta A.
Evans: Područje je ovalnog ili eliptičnog oblika. Naravno, elipsa ide prema vrhu.
(Izvor: Don Wilson, Our Mysterious Spaceship Moon, Dell Books, SAD, 1975., putem posta postavljenog 5.travnja 1996.
Razotkrivanje
Maurice Chatelain, direktor NASA-inog Komunikacijskog sustava je potvrdio da je Armstrong vidio dvije NLO letjelice na ivici kratera. Ovi susreti su uobičajena stvar za NASA-u, ali nitko o tome ne govori. „Svi letovi Apollo-a i Gemini-ja su bili praćeni , nekad s distance, a nekad iz velike udaljenosti od strane letjelica vanzemaljskog porijekla, zovite ih UFO ako hoćete. Svaki put kad bi se pojavili, astronauti bi informirali Kontrolu leta, koja bi im naredila apsolutnu tišinu.“
Puno direktniji je bio Neil Armstrong nekoliko godina kasnije nakon misije. On tvrdi : „Vanzemaljci imaju bazu na Mjesecu i neuvijeno su nam rekli da se gubimo i držimo podalje od Mjeseca“.
Dvojica astronauta koji su istupili i prekinuli šutnju su Dr. Edgar Mitchell i Gordon Cooper. U emisiji Oprah Winfrey Show 19.srpnja 1991. Dr. Mitchell daje naslutiti da sve informacije u vezi s NLO-ima nisu iznesene u javnost: „Vjerujem da se o istraživanju izvanzemaljskog zna mnogo više od onog što je trenutno dostupno javnosti i onog što im je bilo dostupno već dugo vremena… To je vrlo duga priča. Seže u doba Drugog svjetskog rata kada se sve to i odigralo i spada u strogo povjerljive informacije. (2)
Dr Edgar Mitcell, astronaut Apollo 14, bio je šesti čovjek koji je kročio na mjesec i jedan od onih koji znao zašto je Neil Armstrong izjavio, na istom mjestu: „Oh, my God, what is that?“
„O, da postoji život izvan zemlje. Ali vanzemaljci su davno prošli točku razvoja na kojoj smo mi sada.“
„Žive u kooperativnijem i racionalnijem svijetu, za razliku od našeg, agresivnog.“
Izvor:
http://www.javno.ba/slajd/tajni-razgovori-nasa-e-i.....gn=linkeri
|
