LJubavna, o smrti
Vodimo najprije ljubav, u sobi, vrištiš,
dolazi milicija.
U zatvoru, dalje: ljubavi, bumbari,
imaš samo cicanu haljinu sa cvjetićima.
Bace nas zato u bolnicu,
na ispitivanje:
i tamo u koritu gipsanom; čari,
pod štitom hipnosa.
Kada nas ne ućutkaju: pojedinci,
ili kolektivi,
instituti, društvene norme i obziri,
međunarodne komisije,
hipokrizije i frontovi,
biologa, hemičara, vještih carinika,
i opiti u tajnim labaratorijama,
u Sibiru, Nevadi i meduze s dna okeana,
i virusi iz prašume Afrike,
ili vojskovođe, političari,
licemjeri, dangube, gusari, egzorcisti
pomamni:
bace nas u crnu šumu, iz neba upakovane,
ispred kuće žigosane
i tad: nastavljamo neprekinutu ljubav u sobi:
držiš moju glavu, pod jelkom,
osmjehnuta,
s krčagom vina u ruci.
|