|
Poslao: 27 Dec 2012 19:13
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Ponoćno vrelo
Ti si moja riječ u moru.
Moja očarana misao.
I moja obala beskrajnog kopna.
Obala bez granica i bez gladi.
Tvoj pokret u meni trepti
kao ljubičaste šume.
Kao krupno sunce
očekujući zoru.
Tvoj glas u meni traži ponoćno vrelo
i uzglavlje bezimene bludnje.
A tvoje ruke su moj početak,
na kraju svakog dana.
I moje bezbrižno oko na vratima žudnje.
I moja mirna pjesma
što kune sate i sekunde.
U tebi ja živim pobožno i nadomak Bogu.
I znam da si ponovno rođena
u posljednjem jutru,
dok sam se spremao na put u
bezbojno nebo.
U tebi nema polutame.
A ni uzdah u tebi ne drijema s tugom.
U tebi sam samo ja
i tvoja ljubav.
Ljubav što u dnu tvojih grudi
svakog dana zapjeva i docvjeta.
autor: andriano, A.B.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 27 Dec 2012 20:16
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Ocean ljubavi
kad bi mi bog dao još malo života
krenuo bih sutra u zoru
pronaći mali svijet na nebu
gdje se ropstvo naziva slobodom
i gdje su svi mrtvi umrli od ljubavi
i gdje patnja ne rađa sumnju
kad bi mi bog dao još malo života
krenuo bih vidjeti od čega žive ptice
na pustom polju
i od čega je žedna potonula rijeka
krenuo bih pjevajući
vidjeti zašto nikada
ne uzmiču tvoje ponajljepše usne
kad bi mi bog dao još malo života
potražio bih jednu noć punu samoće
i usred nje položio tvoje tople grudi
koje još ne znaju
da su naši snovi potpisali predaju
i da tvoja ruka miriše
na nepoznato sunce
i da samo ja znam
od tvojih poljubaca napraviti
pjesmu bez riječi
i od jezera ocean ljubavi
autor: andriano, A.B.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Dec 2012 21:10
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Moja ruka
moja se ruka još nije navikla
da nije samo ruka
ona je i drago kamenje tvojim usnama
ona je i glas mora
i stranica kamenite knjige
bezimena rijeka
i zlatno oko u oku djevojčice
ona je i svjetlost u tami
ruka je moja i gruda zemlje
i zeleni list u zelenoj pjesmi
i kap vode
što je piju jelen i košuta
i najsigurnija luka tvojim grudima
ruka je moja plod nabreknut
ona je oblik
ime
ona je jeka
u kojoj tvoja ruka raste i vene
ruka je moja oslobođena riječ
korijenje vjernosti
i zvuk orgulja iznad oltara
ona je višeriječ
što se rasula po tvojim snovima
ona je samo ruka u ruci tvojoj
autor: andriano, A.B.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 28 Dec 2012 17:24
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Ono što ne voliš jer me voliš
ne voliš
kad te pitam tisuću put na dan
da li me voliš
kažeš da je deset puta dovoljno na dan to reći
ne voliš
kad ti donesem veliki poklon
pa ga ne možeš staviti u torbu
ne voliš
kad pretjerano brinem
i kad zapitkujem jesi li danas što jela
ne voliš
kad ti kažem odi liječniku
valjda misliš da će moji poljupci sve izlječiti
ne voliš
kad zaboravim usne na tvom licu
pa ih moraš poljupcima otjerati
ne voliš
kad mi kazaljka pokazuje stotku
a ja se branim da ne vozim fiću
ne voliš
što ja ne volim vrijeme od devet do deset navečer
jer misliš kako računam da ti snovi
tada odlutaju sve do aja sofije
ne voliš
kad te velikim riječima mučim
rađe bi tada malog mrava držala u ruci
ili malu zmijicu za rep potezala
ne voliš
kad ne znam prestati misliti na tebe
rađe bi onda
poletjela s pticama ka prostranom nebu
ne voliš
kad ti kažem obuci debele čarape
i jesi li popila antibiotik
ne voliš
ako te svaki dan ne nazovem u deset
pa onda opet iza dva
ne voliš
sve ovo i još puno toga
baš zato jer me voliš
autor: andriano, A.B.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 01 Jan 2013 17:12
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Plod gorke jagode
Tugu mi opisuješ,
a ne znaš da se tuga ne može opisati.
Kao ni pustoš.
Opisati se mogu mostovi.
Konjanik u sedlu.
I majska noć.
Opisati se može i oluja kako se spušta
niz zlatne topole.
Ali se ne mogu opisati ruke kojih nema.
Ni zvono koje ne zvoni.
Ni rano jutro što boso kuca na prozor.
Mogu se opisati tvoji prsti
kroz jednu tihu riječ.
I miris tvog toplog čaja.
I tvoj kruh.
I tvoje brige.
I tvoj broš među grudima.
Može se opisati i sve što kupimo od trgovaca
koji nude ljubav dužu od smrti.
Možemo opisati i plod gorke jagode.
I prazan trg pred rano svitanje.
Ali se ne mogu opisati tvoje oči
dok traže put do mog srca.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Jan 2013 17:53
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Odlazila si. Pratio sam te očima. Nekoliko minuta, sekundi, ili nekoliko žednih stoljeća...Uzalud sam te pokušavao zaboraviti i upravo kad se tvoj lik pretvarao u neku čudnovatu crvenu mrlju...pojavila si se netaknuta. Ruke si držala na grudima kao da im je tu mjesto za odmor. Tišina se sklapala oko tebe poput zamke, osjećala si se opkoljenom, čak nisi znala koje bi ti oružje moglo poslužiti za obranu. Shvatila si da nema drugog puta, drugog mogućeg izlaza. Pomislila si da ponovno hodaš, da trčiš, da bježiš, da napokon pronalaziš svoje mjesto na svijetu. Mjesto koje ti je davno dodijeljeno. Legla si. Jedna ti je noga bila svinuta, druga ispružena po plahtama. Dugo već misliš na mene. Godinama. A sad sam tu. Nisi iznenađena. Gledaš u moju ljubav, u moju strast koja se nije stišala ni utišala u svim ovim godinama. Prišao sam ti. Začuo sam veliki krik. Taj čudovišni krik, poput čudovišne i mučne boli, sporo se smirivao. Izgubljen u tom kriku, uzbudio sam se kao nikad prije. Opirala si se. Nepomična. Ukočena. Okamenjena si osjetila kako ulazim u tebe. Najprije brzo. Pa sve sporije. Odugovlačio sam. Nevješto. Raširila si se od ljubavi. Kao nikad do tada. Gledala si me u oči. Prvi put ti je mirisao muškarčev znoj koji je kapao po tvojim bokovima i trbuhu. Pomislila si da su to kapi mora. Tog trenutka si stekla pravo da pod mojim zakonom, bez jarma, budeš vječno u meni. Rasuta. I ja u tebi. Kao djevojčica u jadu, jecala si, govoreći: moja je čežnja rođena iz tvog pogleda...o užitku...o vrhuncu siloviti...tijelo si mi rastvorio u najprodornijem udarcu u kojem nestajem...pripitomljena...rastačem vrijeme. U tebi nalazim oslonac. Voli me...Ja sam se nakon ovih riječi još više uzbudio...prislio te da se okreneš, s rukama zgrabio tvoje grudi, i osjetio kako topli mlaz napušta moje tijelo...tvoji pokreti nisu pokazivali namjeru da me zaustave...ponovno sam se uzbudio i ponovno nestao u tebi...stisnutih usta...pokazujući ti užitak u pobjedi...Ispružila si tijelo. More se polako smirivalo. Sunce samo što nije zašlo. I delfini su se smirili. Naigrali su se gledajući tvoje golo tijelo. I tvoju slobodu. Gledali su, uživajući, kako te ljubim...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Jan 2013 13:31
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Često razmišljam;
kako izgleda najljepša noć.
Je li to noć u kojoj sunce ne zalazi,
i u kojoj mrzimo tugu.
Ili je to noć u kojoj nema noći.
I u kojoj nam smrt ne pada na pamet.
A sve nam nevolje iz glave nestanu,
pa onda oblačimo najljepše odijelo hrabrosti.
Je li to možda noć u kojoj je i mjesečina
besplatna,
i u kojoj nam više nijedan ključ nije potreban.
Jer sve je otvoreno poput mora,
i sve je rasuto kao zrnje iz klasja.
Je li najljepša noć kad pomislimo
da su sve ljubavi sletjele u naš san,
i da smo od te ljubavi
zaboravili na kojoj strani nam je srce.
Je li to noć kad samonikla rijeka
steže naše ruke u zagrljaj,
a mi je gledamo; kako nas ljubi
i kako se razlijeva po nama.
Što li je draga ta najljepša noć?
Najljepša noć je dragi;
kad poljupcima dodirenem sve ono
što su tvoje oči gledale,
i kad grudima šapćem da se za njihovu bol
lijek nalazi na tvojim usnama.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 01 Feb 2013 14:26
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Srce
Srce je strah od svemira,
i prostor gdje više nema Boga.
Ono je nož na užarenom tlu,
i radoznala rijeka što se prvi put svukla.
Srce je slika ljubavi što napušta oko.
Ono je nekad slađe i od zrelog voća.
Nalik je na carstvo. I na jedru ženu.
Srce je tišina.
U njemu sam tražio život koji ne bi stao
ni u cijeli vijek.
Tražio sam u njemu i svijet gdje počiva moja mati
a našao tvoju ljubav.
Srce je polica gdje pjesnik ostavlja
svoju dragu bol.
Ono je katkad i kratki život leptira.
Srce je i naša ljubav od koje ti se
napinju grudi.
Ono je mjesto gdje se često susreću ljepota
i plamen iz mog srca.
Srce je bajka o pučini što nema kraja.
Ono je mjesto i gdje se naše usne ljube.
Srce je strah.
Pobjeda bez pobjednika.
Ono je samo srce ako ga ti uzmeš u ruku.
Srce je od srca napravljeno.
I samo jedno srce postoji što
kuca čas u meni a čas u tebi.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Mar 2016 21:03
|
offline
- andriano
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Dec 2012
- Poruke: 8
|
Između tebe i neba
Još uvijek me pratiš.
Kidaš mi san i noći.
Posrćem pod teretom neviđene čežnje.
A kad bi mi dali još samo jedan mjesec života,
potrošio bih ga na duga pisma.
Pisao bih ti;
o mojim slijepim očima,
o mom stihu ispod kojeg se odavno već kriješ,
o dugim molitvama,
o danima najobičnije sreće.
Pisao bih ti još;
i o ludilu koje kratko traje.
O bludnji.
I da ćeš me naći u svakom moru na kojeg naiđeš.
A jednog dana bit ćemo blizu,
čempres do čempresa.
Kao otok do otoka.
Čut ćeš kako dišem,
i kako te zovem da skupa krenemo
tražiti jesenje kapi kiše.
Ako mi dadu još jedan mjesec života;
neću se skriti u tvoje vene,
niti u kovčeg ispunjen tugom što kaplje
iz tvojih snova.
Možda još samo odem tamo gdje još
nitko nije bio;
u riječi pune plamena,
u tvoju suzu kojoj još rana zarasla nije.
Ili u praznu kuću, u kojoj sam prvi put čuo
za riječ – ljubav.
Ako mi dadu taj još jedan mjesec života;
više od toga tražiti neću.
Jer moje slijepe oči poželjele su još tamniju tamu.
A ni usta mi više ne mogu riječ reći.
Otići ću.
Samo ću srce ostaviti neka spava
između tebe i neba.
|
|
|
|
|
|
))
