|
Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan…
Do utajene sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje, i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu…
Ne treba rakije-ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Ko uzarenu kuglu djetinjstva,
Ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvjek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala s bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna..
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho-zagrli me jako.
I probudi se dragana,
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima …
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan.
Pa i srce je pocelo sumjeti: Divljak- ovdje je kvar!
Ne treba rakije-ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je .
Gledaj !Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize, jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako!
I probudi se vec jednom,
Ne budim te tek tako.
Uzalud, uzalud, uzalud,
Uzalud je budim…
Rade Serbedzija
|
