Nocas je ulicama nasega grada
Prolazila kocija bijela,
I bijela mecava vije
Mutan dan…
Do utajene sobe nase stare ljubavi
Trpim svoje, i tudje sto me bije,
I mrzlo mi je u srcu…
Ne treba rakije-ne grije!
Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
Za tebe koju nosim u mozgu,
Ko uzarenu kuglu djetinjstva,
Ko ranu koju sam bolovao toliko puta.
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana skoljka u kamenu.
Miris borovine zauvjek zaboden u krv moju prokletu.
Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
Predlazem da saberemo nase siromastvo
U dodir koji lijeci nasa srca,
U koja je rdja pala s bijelom igrom u samoci.
Moj kriz placa racun ove noci.
Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna..
Oguli narandzu, operi lice.
Otvori se utjeho-zagrli me jako.
I probudi se dragana,
Ne budim te tek tako.
Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene:
Duboko ukopana skoljka u kamenu,
Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
I prosipas ih u suhu fontanu.
Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
I uprkos njima …
Ne budim te tek tako.
Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
Vani su zasijale gorcine,
Tumaraju pomrcine i studen
I bijela mecava u gradu vije
Mutan dan.
Pa i srce je pocelo sumjeti: Divljak- ovdje je kvar!
Ne treba rakije-ne grije.
Dok bije u njedrima dobro nam je .
Gledaj !Nemoj da ti trazim oci
Primakni se blize, jos blize
Zagrli me ljubavi, zagrli me jako!
I probudi se vec jednom,
Ne budim te tek tako.
Uzalud, uzalud, uzalud,
Uzalud je budim…
RADE SERBEDZIJA
................................................................................
Tama
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
Ni kuda vode ove noci moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ruzna
Na sve sto se cekalo,
Ni otkud nemar jadni
Na sve sto se radilo,
Ni zaborav otkuda,
Zalosni na sve sto se ljubilo.
Magla.
Ko ce da mi kaze nocas, sta meni znace
Lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zasto bije tamno srce moje?
Kuda? Zasto?
ANDRIC
..............................................................................
|