|
Rastanak od prijatelja
Vise se nikada nece moci ispocetka...
moj prijatelj odlazi!
Zar ce od danas biti ponizenje
vatra i voda nasih mladih godina?
Zivot koji ostavlja meni
i komad koji odvaja za sebe;
popodnevno more
rastegnuto kao zvuk harmonike.
Zbogom na trgu sa rumenim proceljem
medju mokrim dlanovima popodneva.
Sutnja,
zvuk zvona,
njegovo crno odijelo i sesir,
bol i otmjenost trenutka;
s tim je svrseno...
Zar je izgubljeno?
Zar cu zatajiti pred nepokornim srcem
ove godine, gradove...?
Zar su nase ljubavnice lagale?
Zar me postidjuje ona kisa
u ljubljanskoj ulici,
prozor prema kasarni
i jagoda u mom krevetu?
Moj prijatelj odlazi iz svega toga;
ostavlja me samog na ovom skladistu
ne odnoseci nista.
On odbija svoj dio
i sada sam nasljednik
imanja kojeg se vise nemogu odreci...
" Koliko cu jos toga morati pregledati
dok nadjem ona dva izgubljena stiha
o sreci,
koja je kao otkucaj u stablu,
potres krajobraza-
nedvojbena kao udarac mora,
jednostavna kao ptica u ruci"
------------------------------
Lijep pozdrav svima vama... nadam se da ce vam se i ova pjesma dopasti...
|
