|
Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne
vide svjetlost sunca i slijep sam za boje svijetla. Usi su moje
gluhe i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti.
Tvoj je dom tih i miran. Ispunila si ga prozirnim mjehuricima
blazenstva. U njima se odmaras i cekas kad cu doci. Ali kad Te
ugledam, u oku tvom nazirem igru. Znam da ove tisine ne bi
bile kad bi tvoje vatre ugasle. Cijeli svijet samo je Tvoja sjena,
samo san kojeg si sanjala poradi mene i moje ljubavi.
Pokrenula si zvijezde i glaksije, pokrenula si svjetove da bi ih
meni pokazala. Ti jesi taj pokret, ta silina i snaga onog sto
postoji i onog sto je zamisljeno. To je izraz Tvoje ljubavi.
Stvaras usporene krugove objesene poput lampiona na nebu
plave vjecnosti. Nemoj zastati. Nemoj nikad stati - moja ljubav
o tome ovisi.
Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne
vide svjetlost sunca i slijep sam za treptaje zvijezda. Prsti ne
osjecaju nista, a zvuk u mojim usima nista vise ne znaci. Tamo,
gdje svaki pokret staje, gdje prestaju slike i rijeci, gdje utihnu
cak i misli, tamo si Ti, moja ljubavi. Tamo postojis samo Ti ..
Adrian Predrag Kezele
|
