|
Poslao: 25 Mar 2005 22:21
|
offline
- Pridružio: 19 Sep 2004
- Poruke: 443
- Gde živiš: tu i tamo...
|
"Ni oca ni majke ni adrese,
a vec je jesen,
kise zru...
Mozda ce zdral iz neba sivog
da me zakolje krikom ko sjecivom,
zdral, moj drug...
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 04 Feb 2006 03:16
|
offline
- Peca
- Glavni Administrator
- Predrag Damnjanović
- SysAdmin i programer
- Pridružio: 17 Apr 2003
- Poruke: 23211
- Gde živiš: Niš
|
I opet jesen
opet tutnje beskrajne kise po Niksicu,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikolicu.
I opet neka pisma duga,
ocajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.
A sta ako prosviram taj metak
kroz ovo celo neveselo,
pa onda pocne sve iz pocetka,
zivot, stradanja, pa opet celo,
a sta ako nema zaborava,
ako je to vjecna igra kruga,
a sta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.
(Vito Nikolic)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Feb 2006 11:36
|
offline
- Pridružio: 05 Feb 2006
- Poruke: 154
- Gde živiš: na mansardi
|
DANE, ĐUBRE JEDNO
Ni u jedan dnevnik ovaj dan ne može,
Ovo ruglo danje, malodušno, sivo,
Ni kiše da se pokisne do kože,
Ni vjetra, ni sunca, ničeg živog.
I to tako tinja - izvan ljudi, mlako,
Niko tim ne živi. Vičem srdit vani:
Dane, đubre jedno, ne sviće se tako,
Gubi se natrag pa pristojno svani.
Dopuna: 06 Feb 2006 11:36
BIĆE JEDNO VEČE
Jednom
kad bude veče
kad budeš sama
i bude neka kiša lila,
jednom
kad oko svojih usana
nađeš tuđi osmijeh, mila
znam,
biće ti teško a mene neće biti
da ti u tom času štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
koju sam divno umio da lažem.
Naravno, opet Vito Nikolić.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Apr 2006 22:45
|
offline
- Pridružio: 17 Okt 2005
- Poruke: 334
|
(Vito Nikolić)
PISMO MOJOJ UCITELJICI
Draga gospodjo uciteljice,
ne zacudite se ovom pismu kasnom,
podsjetise me na Vas dvije male ptice,
dvije obicne ptice na zici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vasih prica
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake pracke
i kamicka, klecali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam - daleko bilo,
pa cak ni to sto me vukoste za usi,
sve je to danas na svoj nacin milo
i prijatno je od toga u dusi.
Ja se cesto sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve zice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
nauciti nekog da zavoli ptice.
Gospodjo, to je, u najmanju ruku,
junastvo dostojno postovanja
uciti nekog ljubavi
uz huku jednog strasnog rata,
jednog propadanja.
Hvala Vam, gospodjo uciteljice,
i ne zacudite se ovom pismu kasnom,
podsjetise me na Vas dvije male ptice,
dvije obicne ptice na zici telegrafskoj.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Maj 2006 02:01
|
offline
- dzipson
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 24 Nov 2005
- Poruke: 5
|
Zar se neko Vita sjetio, bravo tvrdoje!
Dopuna: 09 Maj 2006 2:59
PRVI SNIJEG
Sonja,izadji da skitamo,
imam ludu zelju veceras da lutam.
Sonja,izadji i iznesi samo
malo njeznosti ispod kaputa.
Malo njeznosti ,malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izadji da skitamo ,
nocas je nestvarno lijep grad.
Dopuna: 09 Maj 2006 3:01
MOZDA
Mozda tu ljepotu
kojom zivim sada
u nekom zivotu
prosanjah
nekada
i ona me stize
sad
u mimogredu
u ovom zivotu
ko zna kom po redu.
Mozda bas ovako
i bas ovoliko
stajao sam davno
pred tom istom slikom
ne sluteci da ce
ona
jednog dana
izaci da zivi
izvan svoga rama .
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Okt 2006 19:29
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Ne vjerujem ovoj noci,
izdace me.
Ako samo sklopim ochi,
ako trepnem,
prikrashce se,
zaklace me,
ili ce me udaviti omchom mraka.
Ne vjerujem ovoj noci,
crnoj,
gluvoj, bez koraka.
* * *
"...Hej,
zaustavite planetu,
ja hocu da izadjem,
idem u vjechnu skitnju izmedju zvijezda..."
Drumovi (Drumovanja)
Pjevaju u meni drumovi snazhni,
drumovi dobri k'o dlan ocin,
Moram danas otic nekud, da potrazhim
malo odmora za umorne ochi.
Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomuc'enog uma,
da trazhim okuka, okuka,
i iza svake - samo parche druma.
Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako i zashto i dokle,
drumovi uvijek nekud vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.
* * *
Jos mogu poneki osmijeh da slazhem,
poneku srecu da odglumim,
jos mogu poneshto lijepo da kazhem
svakom osim sebi.
Mir
Cudna me ponekad zhelja hvata
da kupim razglednicu i napishem:
"Dobro je: poshte rade, nema rata..."
I nishta vishe.
Zaboraviti
Sve zaboraviti i kafanu
i pjesme i nesne
i SVE
pa opet voljeti neku Anu
iz prve klupe petog C
pa opet sanjati
nedje uz kishu
gladan i zhedan
go i bos
velike ljude koji pishu
i zharko zheljeti
da budesh TO
Pa opet cutati Robinsona
i vjerovati
u sve priche
pa opet biti
divni siromah
koji sem srca
nema nicheg.
* * *
Neka me ne bude kad budem prestao da volim
jer tad od mene nece ostati nishta.
Mozhda samo ugarak neki goli
od chitavog ovog velikog ognjishta.
* * *
Idem kuda me ochi vode
u san, u pjesmu, u chovjeka...
Jednom cu tako i u smrt da odem
pa ako sluchajno umrem - neka...
(Vitomir Vito Nikolic)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Okt 2006 20:07
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
S jeseni zeleni tuga u meni,
s jeseni, kad dozru dunje i regruti
i djevojke kad se zanevjeste,
s jeseni, nekud me zovu ceste...
Nekud gdje lishcce nikad ne zhuti
i gdje su ljudi vjechiti regruti
a djevojke vjechite nevjeste...
S jeseni - tako su lazhljive ceste.
(Vitomir Vito Nikolic)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Okt 2006 20:28
|
offline
- Galatea
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 21 Okt 2006
- Poruke: 11
- Gde živiš: Somewhere over the rainbow ~ MNE
|
Minut ćutanja za žive
(nedjelja u gradu N.N)
Oslušni ponekad, tako krišom,
i čućeš kako kisnu naše kosti
pod tamo nekom tamnom kišom
u toj svijetloj budućnosti.
Vito Nikolić
|
|
|
|
|
|
