offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
PRISUTNA
Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
imam te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da daleko djetinjstvo očekujem,
noć s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i očima sličnim odrazu vode,
prisutna mjesečinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina,
poput skrivenog mjesta, prisutna si krišom.
Kao uspomena, ima te u mirisu ubranog cvijeća
i u čežnji, na dlanovima te imam,
prisutna si nepomična.
Svugdje te ima i u koloni otkucaja,
gdje si oduvijek prisutna.
U sve težim jutrima
i kiši što tiho pada,
na čelu svake ptice,
u dugim dnevnim drhtanjima,
ima te, zauvijek si prisutna.
Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
ima te moj pogled, prisutno si čekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tišina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
zrakom osjećam, prisutnu prazninu.
Ima te u noći, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.
Dopuna: 22 Sep 2006 21:44
Ljubavi moja,
bezbrojna si i bezbrojnim nitima
ljepote satkana u meni. Rijetki
su sretnici, kao ja, kojima se
tako povjeravaš i rijetki su
ljubavnici koje si naučila puno o
sebi. Razmišljam o tebi ljubavi
moja, jedinom istinskom stanju
moje duše i sjećam se
nedosanjanih početaka moje
mladosti, njenih prvih koraka i
velikih obzira, koji su polako i
tiho stvarani i na kraju postali
dio mog, uvijek nemirnog bića.
Sjećam se vremena kada si,
velika i iskrena stajala na
dohvat moje duše, a ja te
nisam shvaćao, nisam te
osjećao i nisam te trebao .
Ljubavi, znam da si me davno,
dok se moje biće još stvaralo,
kušala i u nekim prapočecima
prepoznala. Tek odnedavno
poznajem tvoj nježni osjećaj,
poznajem ga, iako me oduvijek
stvarao i nosio u svijet kojim se
danas krećem. Danas si u mom
hodu kao što si uvijek bila.
Moja ljubavi, probudila si se u
meni poput vihora. Zasjala
vatrom rađanja i otvorila svoje
biserne latice. Tvoji su mirisi
moj san, a tvoja ljepota moj
smisao. Volim te, kao što i ti
mene voliš. U ovim stihovima iz
dubine duše progovaram i
predajem ti svoju zahvalnost za
osjećaje, s kojima sam
napokon počeo živjeti. Osjećam
kako se svojim dodirima i
svojim uzdasima javljaš u mom
disanju. Sa prvim nesigurnim
pokretima, u snu i zbilji, vješto,
poput blagog daha, ulaziš u
mene i nikada me više nećeš
napustiti. Danas sam sretan, jer
si sa mnom i oblikom misli me
dotičeš, uzburkavaš mi
prepone, unosiš riječi i mojim
postojanjem skladno plešeš.
Slušajući Vivaldijeva Četiri
godišnja doba često uspijevam
dosanjati tvoj mir. Glazba mi
otkriva najranija tvoja
razmišljanja. U šetnjama
pronalazim skrivena mjesta
kojima pripadamo i na koja me
odvodiš. Promatrajući Dravu,
kako se lijeno razvlači ispod
mosta, zahvaljujući tebi, za
svaki val pronalazim lijepu kap
sunca, hvatam se kako
postajem dio njih. Ulazeći u
noć, ostajem zatečen ljepotom
smirenja, a ujutro udišem
ravnicu punim plućima i širim se
njenim mekanim
prostranstvima. U svemu tome
ti si sa mnom moja ljubavi. Ti si
moj pogled u mom srcu i moj
dodir u mojoj duši. Bez tebe,
svaki moj korak i svaka moja
namjera bili bi neprimjetni i
bezbojni, utopljeni u sivilu
svakodnevnice.
U riječima što ih pišem i koje u
meni slušaš skupljen je sav tvoj
dah. Uzajamno se mazimo,
vjerujemo jedno drugom i
poklanjamo ljepotu. Kada
legnem i pođem daleko izvan
okvira razuma ti me grliš i
ljubiš. U snu se lakoćom
sporazumijevamo, jer je tvoj
govor univerzalan, blag i topao.
Nemamo napora, jer mu ne
dozvoljavaš prići, ne zamaraš
se njegovom upornošću. Znaš
koliko je malo trebalo pa da me
nikada ne pokreneš.
Želim sretne dane s tobom,
dane ispunjene s nama.
Zauvijek nam želim naše dane,
ljubavne dane, ljubavi moja.
|
