|
Ceznja
Mojih nadanja uzdah
dok leti prostranstvima sna
tebe zove,
kao zov u noc
moli rijecima ocajnika
neka bude...
kao nekada...
U oku mi bol
najdrazeg pjesnika.
Provuci prste kroz sjecanja
i reci:"Idemo,
idemo kao nekada
glasom ratnika."
Iza nas otisci cipela
lakiranih i sjajnih
samo meni i tebi znanih
uspomena,
i strah da te imam
i zadrzim
leptiricu,
jer svaki cvijet bio je tvoj
a trn u srcu
zivot moj.
I suza poneka,
tek toliko
da se zna.
Ljubim te i sanjam,
lagano,
kako koracas do kraja puta,
tamo negdje
gdje vec odavno
noc prije zore luta.
Tamo ce cekati
tek sjena ja
i prije
i poslije
nemirnog sna.
|
