offline
- blake
- Ugledni građanin
- Pridružio: 27 Nov 2006
- Poruke: 475
- Gde živiš: HR
|
Ne mogu, a ovo ne napisati.
Jučer sam u topicu In memoriam ostavio sliku svoje Reksi.
Učinio sam to jedino na ovom forumu, kojeg pratim i cijenim zadnjih sedam godina.
Otprilike toliko i Reksi je bila s nama.
I ja sam se oduvijek grozio izraza "kao pas na lancu", znamo što taj izraz predstavlja, i
kako to u pojedinim slučajevima izgleda.
Reksi je bila pas koji je živjela na lancu. Tko neće, ne mora dalje čitati.
Ne znam koliko dječak ili mladić Bojan ima godina.
Kad sam davno bio u godinama kad dječaci imaju pse, nisam mogao imati psa. Razlozi su
većinom bili objektivni, uključujući i taj da za psa nije život na lancu. Lako je
napisati "imam veliko dvorište", kao da to sve rješava. Živim u gradu, u velikom dvorištu,
veeelikom, zajedničkom, prolaznom, s direktnim izlazom na prometnu ulicu. Stvarno, psu
tu i nije mjesto.
Prije sedam godina dobio sam štene veličine mačeta, spašeno ispod kotača, s autobusnog
kolodvora. Maleno, neutvrdjene pasmine. Sigurno se izgubilo, samo nekoliko dana, dok se
ne nadje vlasnik, ili ne udomi... Oglasi na radiju, oglasi na stupu, pozivi udrugama...
"Pronadjen psić mješanac, traži se vlasnik, ili se daje u dobre ruke..." itd, itd.
Ništa. Nitko.
Onda je riješeno: Reks ostaje. Veterinar, pregled, cijepljenje, čipiranje, sterilizacija.
Kujica je, pa neka bude Reksi.
Sad nema natrag: kućica, ogrlica, vezanje, zdjelica za hranu, zdjelica za vodu.
I komentari: nije pas za lanac, muči životinju, kako bi bilo da netko tebe tako...
U pravu ste, ljudi. Tko želi, evo, uzmite je, nosite je, poklanjam u dobre ruke, kad moje
nisu dovoljno dobre. Ništa. Nitko. Pas ostaje vezan. Ne čitajte dalje ako ne morate.
Radim od šest, ustajem poslije pet. Najprije jutarnja šetnja, idemo po kruh i novine.
Prvih mjeseci na vodilici, poslije slobodno. Protrčavanje po parku i kući. Ja na posao,
ona na lanac. Popodne, šetnja. Po parku, po kvartu, po gradu, oko grada. Otvorim auto,
ona uskoči. Idemo izvan grada, šetnje po kilometar, dva, pet, dvanaest. Lopta, nogomet,
frizbi. Naganjanje ptica. Pratimo i dočekujemo djecu iz vrtića i škole. "Mogu li je pog-
laditi? I ja, i ja, i ja..." Po ljetu, kupanje u rijeci. Po zimi, grudanje, kopanje
tunela u snijegu. Vikendom, u vinograd i voćnjak. Opet jurnjava, ptice, miševi, gušteri,
žabe. Na selu, jurnjava za ovcama. Idemo s lovcima dizati fazane.
Znate me s foruma. Obišli smo zajedno hrpu kasarni, bunkera, tunela, rovova.
Nedjelja ujutro, kava u kafiću.
Dodjem u dva ujutro iz birtije, čučnem pokraj kućice i svašta joj ispričam. Samo nakrene
glavu, gleda i sluša.
U vrtu, u voćnjaku, u vinogradu, u šumi, u podrumu, u drvarnici, u garaži, uvijek je bila
na dva koraka, nije joj smetala ni brusilica, ni aparat za varenje, ni kosilica, ni motorka.
Kud ja, tu i ona. Ali dok mene nema, nema pomoći-lanac.
Nikad nije izašla sama iz dvorišta. A najsmješnije, mogla je ogrlicu svući preko glave,
samo da je htjela.
Dodji, sjedni, lezi, daj capu (bilo koju), zdravo (desna), stoj, trči, k nozi, lopta, daj, donesi.
Imam barem pedeset fotografija i filmića, sama, sa mnom, s djecom...
Bila je na izletu koliko sam na prste uspio prebrojati, barem 150 puta. Ako treba,
brojit ću ponovno.
Nikad nije dobila ostatke hrane, uvijek je dobila samo svoje vlastito. U isto vrijeme.
I sedam godina tako. Petkom, svetkom, subotom, nedjeljom i praznikom.
Bez batine ili ružne riječi.
I lanac.
I nema je više.
Oglasnici na internetu i u novinama puni su oglasa. Daju se i poklanjaju psi, uvjet su
naravno dobre ruke, i nikako lanac ili boks.
Moje ruke, dakle, ne dolaze u obzir. Ja držim pseto na lancu. Zlostavljač.
Iste te udruge prijatelja i ljubitelja životinja drže pse mjesecima (neke i godinama) u
boksovima, kavezima, na suncu i kiši. Jedu što ima, najčešće što nema, mole donacije u
hrani, i na kraju kad svi mogući rokovi isteknu-šinteraj, eutanazija, kafilerija.
Ali kad želiš uzeti štene, na lanac, neeeee, nikako. Pitajte ih koliko su ih stvarno udomili.
Reksi je dobila novo zaduženje. Čuva vinograd i voćnjak. Izmedju dva lješnjaka.
Nije vezana. Više.
Lanac je ostao na dvorištu. Svezat ću biciklo za njega.
Reksina slika je na In memoriam. Stvarno izgleda kao nesretno pseto.
Sedam godina na lancu.
|