|
Kada skala kućne vage zavrti puni krug vrijeme je da se zamisle čak i oni koji smatraju da nema pravog muškarca bez pozamašnog broja kilograma. Dođe li do toga dotični može uvlačiti trbuh koliko god želi, ali teško će postići da si vidi stopala.
U trenutku kad sam i ja napokon zakucao skalu vage (srećom, bila je to vaga mojih roditelja koji se još uvijek čude zašto više ne radi) imao sam tu sreću da se kroz prozor mogla čuti buka veselih rekreativaca u sportskom parku nedaleko od moje kuće.
To me nagnalo da se podsjetim lijepih trenutaka iz mladosti, provedenih u haklu na igralištima 'Borika'. Na brzinu sam kliznuo u sportsku opremu (izgleda da se dres malo skupio u pranju) i krenuo smršaviti.
Pri ulasku u park odmah sam uočio mlađu damu u uskoj majici koja je otkrivala i više od pupka. Zagrijavala se istezanjem u uskim lastex hlačicama. I to baš tu gdje svi prolaze. Jadnica, vjerojatno nije ni primijetila da je svoje obline izložila pogledima cjelokupne muške ekipe koja dolazi na rekreaciju. Otišao sam nešto dalje i u maniri iskusnog sportaša na brzinu se zagrijao.
Iako je trim-staza vrhunski pripremljena, prvih nekoliko trčećih koraka imalo je na mene efekt sličan onome koji postiže domaći makadam na stojadina starog dvadeset godina.
Negdje na pola kruga uhvatio sam kas korak.
Jedino što je za moj ego bila dosta poražavajuća činjenica da su me svi prestizali. Ali baš svi.
Kako mi je do tada duša već bila u nosu zaključio sam da je najbolje stati i razmisliti. Nakon intervencije s papirnatom maramicom sa zadovoljstvom sam ustanovio da se ipak nije radilo o duši.
Nije prošlo ni petnaest minuta a kisik mi je polako počeo pritjecati u mozak, što je odmah omogućilo formiranje pravog rješenja za nezgodnu rekreativnu situaciju u kojoj sam se našao nemoćan da postignem ikakav rezultat nakon kojeg bih otišao kući s ponosom postignutog cilja.
Niz stazu se približavala punačka žena sva crvena u licu. Kada bi netko snimio njene pokrete kamerom i pustio ih ubrzano bilo bi očito da trči. Pričekao sam da prođe pokraj mene zadovoljno slušajući njene hropce. I ona je imala pun nos duše.
Kad se udaljila nekih dvadesetak metara potrčao sam za njom iz sve snage, proračunavši putanju tako da baš pokraj nje postignem najveću brzinu.
VUŠŠŠŠŠŠŠ, proletio sam kao vihor. 'Eat my dust, fat ass!!!'
Stotinjak metara dalje sišao sam sa staze zadovoljan svojim atletskim postignućem. Prestigao sam nekog! Carl Lewis nije mi ravan!
Mačjim korakom zbog kojeg su mi se iscrtavali mišići uputio sam se prema izlazu iz parka.
Tamo je još stajala gospođica koja se isteže, istežući se i dalje. Oko nje se već sakupila oveća grupa muškaraca koja se pravila da nešto radi, a najzanimljiviji je bio jadni pokušaj one dvojice koja su glumila da pomoću češera kartaju preferans na džepnoj maramici.
Kada bih bio zlonamjeran pomislio bih da ona zapravo i nema namjeru trčati nego je nešto drugo svrha istezanja. Vjerojatno bih i stao da detaljnije promotrim situaciju (čisto da vidim da li je moja teorija ispravna) ali zvuk praznine iz želuca nagnao me da ipak produžim prema kući.
Još na stepenicama ošamutio me prekrasan miris. Supruga je upravo iz pećnice vadila lazanje, debele, višeslojne, sočne, s rumenom koricom na vrhu. Samo što nisam podlegao iskušenju da se bacim na njih, ali nadljudska sposobnost samo kontrole me spasila u zadnjem trenu. 'Ne!' rekao sam, 'Neću se sada samo tako baciti na ove lazanje i kao životinja se nažderati. Idem u podrum po vino, ipak smo mi civilizirani ljudi.'
Za pola sata duboko dišući uživao sam prisjećajući se svojih sportskih uspjeha. Nije teško smršaviti, treba samo malo discipline i samokontrole.
Prica:"Zdrav zivot"
|
