offline
- Mare
- Elitni građanin
- Pridružio: 20 Feb 2005
- Poruke: 2342
- Gde živiš: Beč / Svilajnac
|
STA JE NAMA DNK?
Utvrdjivanje hemijskog sastava DNK ljudskog genoma je sjajan, mada ocekivan rezultat dosad najveceg svjetskog naucnog projekta. Novim saznanjima otvaraju se perspektive bitnom ubrzanju istrazivackog traganja za odgovorima na neka kljucna pitanja buducnosti covjecanstva. Ipak, predstoje duge godine daljnjih istrazivanja prije nego sto ce podaci o sastavu DNK covjeka biti pretvoreni u prakticna rjesenja. Zato se vrijedi zapitati: da li je najnoviji rezultat molekularne genetike covjeka samo rutinsko dovrsenje istrazivacke megaoperacije ili zbilja "epohalno otkrice"? Specijalno za Dane ovaj znacajni uspjeh nauke komentira nas uvazeni akademik, vrsni poznavalac ove oblasti
Pise: Dr. Ljubomir Berberovic
Ovih dana je na konferenciji za stampu u Bijeloj kuci Francis Collins, direktor americkog drzavnog projekta "Humani genom", izjavio da istrazivacki timovi pod njegovim rukovodstvom privode kraju izradu potpune mape covjekove DNK; mapirali su 97%, a sekvencionirali (tj. detaljno "procitali" sastav DNK) 85% genoma (jednostruke garniture nasljednog materijala u celiji). Istoga dana predstavnik privatne kompanije "Celera Genomics", koja se bavila istim zadatkom, saopstava da je zavrseno 99% istog posla. Ove izjave su servirane sirokoj javnosti u obliku vijesti o "epohalnom naucnom otkricu", "prekretnici u istoriji nauke", "nevjerovatnom koraku saznanja naprijed" itd. itd. Medjutim, mnogo tacnije bi bilo reci da se zapravo radi o najavi da ce jedan veliki naucni projekat biti priveden kraju ranije nego sto se mislilo.
Zanimljivo je primijetiti da se pomenuta privatna ustanova, jedna od mnogih biotehnoloskih poslovnih firmi u SAD-u, sluzila metodama koje su se pokazale efikasnijim od onih koje je upotrebljavao drzavni tim.
Kada je 1987. godine Nacionalni institut zdravlja SAD konstituisao projekat "Humani genom" i nesto kasnije imenovao J. D. Watsona za prvog direktora, predvidjalo se da ce biti potrebno nekih petnaestak godina da se dodje do postavljenog cilja - potpune sekvencije baza (odnosno nukleotida) u sastavu DNK covjecije celije. Zadatak je bio jednostavan, ali kolosalan, a sam projekat je odmah stekao epitet najveceg jedinstveno vodjenog znanstvenog poduhvata svih vremena. Uz tada raspolozive tehnoloske mogucnosti racunalo se da ce istrazivanje biti okoncano 2003. godine i da ce biti utroseno oko tri milijarde dolara.
Americkoj inicijativi spremno se pridruzio ostatak medjunarodne naucne zajednice, iste godine (1987) u Svajcarskoj je nastala internacionalna Organizacija Humani genom ("HUGO"). Tako je projekat odmah planski prenesen na siroku, jedinstveno koordiniranu globalnu mrezu istrazivackih institucija.
"Citanje slova"
Zahvaljujuci unapredjenjima metodologije sekvencioniranja, te veoma uspjesnim potezima u organizaciji i raspodjeli posla, nosioci projekta su ovih dana bili u prilici da najave raniji konac svog dzinovskog poduhvata. Prema izjavama naucnika koji su ovih dana komunicirali s javnoscu, utvrdjen je redoslijed gotovo svih (oko 3,12 milijardi) baza u sastavu DNK covjecije celije. Heterociklicne baze su sastojak DNK ciji raspored predstavlja karakteristiku, legitimaciju molekula nasljednosti. Za kompletnu hemijsku sliku genetickog materijala covjeka preostalo je, izgleda, da se "procita" jos nekih 30 do 90 miliona "slova", a to je, ocito, relativno mali dio sudbonosne nasljedne "poruke" koja odredjuje bioloske osobine ljudske jedinke. Dakle, uskoro ce biti ostvareno jos jedno velicanstveno svjedocanstvo moci savremene nauke, koje se mozda ne bi moglo nazvati ni otkricem niti prekretnicom, ali ima ogroman znacaj kao korak spoznaje. Otvaraju se nove perspektive ubrzavanja istrazivackog rada na sirokom polju molekularne biologije, na kojem se traze rjesenja za mnoga kljucna pitanja bioloske egzistencije covjeka - pitanja bolesti, gladi i zastite zivotne sredine.
Brojni komentari ovog naucnog dostignuca prilicno se razlikuju medju sobom po opstoj intonaciji ocjena o prakticnom znacaju ove naucne pobjede. Nasuprot naglasenoj, gotovo senzacionalistickoj euforiji kojom je vijest o sekvencioniranju humane DNK docekana u dijelu svjetskih medija, u trijeznijim odjecima dominira razmisljanje o poslovima koji slijede: "Na redu je sastavljanje liste prioritetnih molekularnobioloskih problema za istrazivanja u XXI stoljecu." Zaista se najnoviji uspjeh molekularnih biologa najbolje moze opisati kao savladavanje jedne jos uvijek rane etape na putu prodora u beskonacno mnostvo tajni ljudskog zivota. Sredisnje pitanje daljnjeg razvoja stvari u ovom trenutku je izbor tezisnih pravaca rada istrazivackih kapaciteta, jer je nesumnjiva cinjenica da su do prakticnih primjena u medicinskoj i drugoj praksi potrebne godine i godine razvojnih istrazivanja.
DNK, kamen mudrosti stoljeca, predstavlja sifriranu hemijsku poruku koja upravlja sintezama bjelancevina (proteina) u zivoj celiji. Cjelovitim, kompjutorski podrzanim procitavanjem ove poruke konacno je utvrdjeno da covjekov genom, jednokratni komplet gena koji se nalazi u svakoj celiji naseg organizma, obuhvata oko 50.000 gena. Specificni procesi kombinovanja poruka sadrzanih u genima mogu proizvesti na milione razlicitih proteina. Najznacajnija funkcija proteinskih supstancija je u tome sto one kao biokatalizatori omogucavaju odvijanje pojedinacnih reakcija koje sacinjavaju metabolizam. Metabolizam je zajednicko ime za sve reakcije bioloskog prometa materije i energije, prometa koji zapravo predstavlja sam zivot. DNK kontrolise na specifican nacin tvorbu bjelancevina, time kontrolise metabolizam, a onda i sve forme i funkcije zivih bica.
Cekajuci cudo
Sa dovrsenjem sekvencioniranja humanog genoma molekularna genetika covjeka stice svoj temeljni egzaktni standard. Znacaj tog dostignuca nije moguce precijeniti. Dovoljno je pomenuti da ce daljnja istrazivanja mutageneze u covjeka, a to je jedno od sudbonosnih pitanja buducnosti covjecanstva, neizmjerno dobiti na sigurnosti, uporedivosti i azurnosti. Raspolaganje potpunim podacima o sastavu DNK covjeka uveliko ce olaksati buduca istrazivanja molekularne etiologije razlicitih patoloskih stanja, medju ostalima i malignih tumora, odnosno raka. Na popisu naucnih tema cije ce istrazivanje dobiti novi poticaj nalazi se, naravno, i potraga za novim lijekovima i metodama lijecenja. Pored medicine, od dovrsenog sekvencioniranja cjelokupne covjekove DNK imace koristi i istrazivanja u svim drugim oblastima primijenjene biologije, od proizvodnje hrane, do mjera za zastitu okoline i ocuvanje biodiverziteta. Kratko receno - novonajavljeno naucno ostvarenje bice iskoristeno prije svega i najvise u samoj nauci. Prvi "potrosac" svjezeg znanja do kojeg dolazi nauka jeste - sama nauka.
Vijest o procitanom ljudskom genomu potaknuce mastanja: koje bi sve novosti mogle postati, u blizoj ili daljoj buducnosti, dio svakodnevice obicnog covjeka, onako kako su se u nase sudbine upleli avioni, radio, antibiotici, televizija, atomska energija, racunari i racunarske mreze. Pored novostvorenih sansi za brze upoznavanje i lijecenje nasljednih poremecaja, realne su i mogucnosti proizvodnje niza novih lijekova za razna druga oboljenja (na bazi izrade proteinskih tvari). Nade su umjesne. Sigurno je samo toliko, a to i jeste najvaznije, da ce sa snimljenom hemijskom sifrom ljudskih gena (a jos ranije su procitani genomi nekih jednostavnijih organizama) biti stvoreni uslovi za brzi napredak svih sektora molekularne genetike. Od toga se doista mogu ocekivati neslucena, prakticno primjenjiva cuda. Kad ce i koje takvo cudo nastati - to se ne da predvidjeti, jer tada cuda ne bi bila cuda. Sigurno je samo toliko da ce ih biti. Neko je, naime, s pravom negdje rekao: "Prava nauka proizvodi iznenadjenja, ono sto je ocekivano - nije naucni rezultat."
Opsteshvatljive upotrebne vrijednosti proizlaze iz razvojnih i aplikativnih istrazivanja, koja se i nastavljaju na fundamentalna naucna saznanja i obicno zahtijevaju mnogo vremena, sredstava i intelektualnih napora.
Koristi i stete od novih naucnih znanja, brzina i smisao primjene novootkrivenih rjesenja u praksi, ne zavise od nauke, nego od komplikovanog spleta okolnosti u kojima nauka funkcionise i ambijenta u koji dospijevaju njena dostignuca. Nema sumnje da ce jedna od posljedica najnovijeg razvoja spoznaje biti povecano zanimanje za eticke i pravne aspekte daljnjeg razvoja nauke i uvodjenja njenih rezultata u realni zivot.
Kakvo ime dati?
Iz tih razloga je predsjednik Clinton, na glas o skorom sekvencioniranju humanog genoma, pozvao relevantne struke i strucnjake da odmah pocnu razmatrati osnove za definisanje i usvajanje odgovarajucih normi i propisa. Uporedo sa novim orudjima kojima se moze potencijalno intervenisati u ljudske sudbine, svijet mora dobiti i jedinstven sistem upravljanja tim potencijalima, vodeci posebno racuna o raznovrsnim mogucnostima zloupotrebe naucnih saznanja.
I na kraju, kakvo ime dati tome sto se dogodilo: da li je u pitanju dovrsetak rutinske laboratorijske operacije ili "epohalno otkrice"? U svakom slucaju, cini se da je laicka publika ispoljila preveliku egzaltaciju u poredjenju sa mnogo uzdrzanijim docekom strucnih krugova. Velicina slova u naslovima novinskih vijesti ne mora bas posve precizno odrazavati vaznost, a jos manje prirodu pojedinih dogadjaja u svakodnevnom, neprekidnom razvoju nauke.
izvor: http://www.bhdani.com/arhiva/162/t1626.htm
|
