|
Prsteni oko planeta uglavnom su crvene boje, dok je Saturnov i Uranov vanjski prsten plav. To znači da su načinjeni od malih čestica leda koje su usisane s mjeseca Enceladusa, odnosno Maba.
Prema astronomskom timu, koji je vodila Imke de Pater s Berkeleya, rijetka boja Uranovog vanjskog prstena vjerojatno dolazi s malog mjeseca Mab koji se nalazi unutar prstena.
Prsten i mjesec otkrio je 2005. svemirski teleskop Hubble. Njezin je tim je do ovog otkrića došao zahvaljujući promatranjima s havajskog teleskopa Keck. Prsten se jasno vidi u vidljivom spektru, ali je nevidljiv detektorima infracrvenog svjetla.
Znanstvenici kažu da je to zato jer je vanjski prsten načinjen od sitnih čestica vodenog leda, često ne većima od desetinke mikrometra u promjeru. One su premale da bi prelomile infracrveno svjetlo velike valne duljine, ali se vidljivo svjetlo može odbiti od njih, a pogotovo kraći, plavi kraj spektra.
Bljuvanje vode
Prije ovog otkrića znalo se da je plav samo Saturnov vanjski, E-prsten. Unutar njega također se nalazi mjesec – Enceladus – koji izbacuje vodenu paru koja stvara E-prsten.
Velik samo 15 kilometara u promjeru, u odnosu na Enceladusovih 500, Mab je nedovoljno velik da bi održavao sličnu aktivnost. Umjesto toga, pretpostavljaju astronomi, vjerojatnije je udar meteorita izbacio zaleđenu površinu i ona sada hrani prsten.
No, misle da oba mjeseca plave svoje prstene na isti način: dok veći komadi leda padaju natrag na mjesec, manje su čestice pod djelovanjem Sunčeve svjetlosti i magnetskih polja gurnute u malo drugačiju orbitu, "bježeći" privlačnosti mjeseca.
Te odbjegle čestice boje u plavo svoje prstene.
Pogled će uskoro biti još jasniji zato jer, gledajući sa Zemlje, prsteni mijenjaju svoj kut. "2007. prsten će biti okrenut prema nama i bit će sto puta sjajniji", kaže de Pater. "Tada će biti moguće napraviti bolje slike i potvrditi neobičnu boju Uranovnog vanjskog prstena."
http://www.iskon.hr/znanost/page/2006/04/13/0148006.html
|
