|
Poslao: 22 Avg 2007 05:07
|
offline
- Pridružio: 17 Jul 2005
- Poruke: 3097
- Gde živiš: "Daleko od Negdje"
|
Ima dana kada ne znam sto bih?
Kako dalje i sto sa sobom?
Gusim suze u mracnoj sobi,
samo ceznem za tobom, mili moj.
Ima dana kad sve se gubi
kao dim zadnje cigarete.
I dok tama se s nebom ljubi,
misli k tebi mi lete, mili moj.
Sanjam bijeg. Bijeg od svega,
u crni oblak iznad brijega,
u zemlju iznad svih oluja,
u svijet sna, u zaborav sna.
Pobjeci zelim od sebe same.
Olovna kisa. Dodir tame.
I gdje je kraj, kraj toj boli,
za jedno srce sto jos uvijek voli?
Ima dana kad svijet se rusi
kao kocke u dugom nizu.
I dok u grlu krik me gusi,
ja te osjecam blizu, mili moj.
Izvodjac: Josipa Lisac
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 12:55
|
|
WOOOOOOOW!
ta potreba za bijegom je nesto sto se meni zna cesto desiti...
kad me neko povrijedi i pozelim samo otici, ispariti se na neko vrijeme u neki medjuprostor gdje ne postoji nista, ni glasovi koji ti govore da ce biti bolje, da ce to sto boli proci (jer mi se to tada cini nemogucim), gdje ne postoji vrijeme koje te podsjeca da dani neumoljivo prolaze i da tuga nekad bas zna raspremiti svoje kofere i udomaciti se u tvojoj dusi, gdje ne postoji nikakav podsjetnik na vlastiti neuspjeh ... dok ne budem spremna ponovo se vratiti u svakodnevnicu koja sobom nosi stvari koje mozda i nisi spreman prihvatiti...
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 13:54
|
|
Zeno .... prvo sam samu sebe ukopala sa tekstom ove pjesme a sad me ti ukopa sa fino opisanim postupkom/nacinom i objasnjenjem koji mi je tako blizak.
Postoje razni bijegovi, jedan od tezih je bijeg od zivota.
Onaj od ljubavi i nekako, pobjegnes od nekoga ili necega dok se ne naviknes na bol, poslije se ponovo vratis.
Bijeg od nekih zivotnih situacija je moguc, ali se na kraju vecina nas opet mora uhvatiti u kostac sa njima.
Bijeg od samoga sebe je nemoguc (bez obzira ko sta kaze) jer gdje god da odes, sta god da promjenis kod sebe uvijek postoji ona pocetna tacka koja te dovela do toga, a na toj tačci .... mi smo ono sto jesmo.
Zavaravamo sebe ponekad, ali treba malo pazljivije pogledati u dusu i suociti se sa istinom.
I na kraju ... dokle i bjezati? Umori se covjek .... 
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 14:36
|
|
zaista je nemoguce pobjeci od samog sebe...
ja obicno pokusavam pobjeci od situacija koje bi mogle doci u dodir sa tim nekim, u datom momentu, ''kriticnim'' dijelom mene. kontam ako se dobro zakamufliram mozda ce neke stvari kojih se bojim jednostavno proci pored mene, da cu ostati nezapazena...
i nekad pomislim da se mozda i previse dobro kamufliram jer ljudi me uvijek, ali uvijek vide kao izuzetno jaku osobu koja moze podnijeti ono sto vecina ne bi mogla...
trebam li uopste objasnjavati koliko je istina daleko od tog?
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 16:15
|
|
kad se umoris od bezanja od sebe, stanes, okrenes se sopstvenom mraku i pustis ga da te pojede. zaspis snom bez snova i bez odmora, ali kad otvoris oci, nema vise od cega da se bezi. jedno si sa sobom i zivot i sve je cudo.....
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 20:34
|
|
ili kad, recimo, dozhivish neke liche zemljotrese ali ipak nastavish da Zhivish...u "danu obicnog tempa
i osamnaest karatnog razocaranja..."
|
|
|
Poslao: 29 Sep 2007 09:27
|
|
"...a onda zurim da ne zakasnim
i prije nego sto se pozdravim s njim
dodirnut cu mu usne lagano..."
Azra
|
|
