... my life is shit!
How 'bout yours?
----------------------------------
Zdravo, Dno koje nikad ranije nisam video. A mislio sam da sam već i bio najdublje...
Kada se dvoje ljudi medjusobno povredi, mnogo više no jednom, samo zato što su tvrdoglavi i previše dominantni, gušeni čitavog života (više sami od sebe nego od drugih), a u to budete uvučeni i vi - nimalo krivi, naprotiv, željni pomoći i izvučete najdeblji kraj, kako se osećate? Ja sam vam već rekao...
Ne razumem zašto nema ni najmanje pravednosti. Ako sam ikad bio nevin - sad sam na vrhuncu; a nisam loš čovek, uopšte. Samo, kazna (koju nikad ne tražim, koja uvek mene, iz nekog razloga, nadje) je redovno preteška i toliko me iscrpi da jedino na šta se koncentrišem u svom svestranom, a praznom životu, bude ''Zašto (opet) ja?''... To me obuzima, toliko da ne napredujem, a mogu, mogu mnogo!
Ali ne - za mene, patetičnog, predvidivog, slabašnog i zaboravljenog nema mira. Moja uzica se ne popušta, a kamoli skida; i koliko god mi je jaka želja za begom iz svega ovoga, jedino što me pre svega savlada je sopstvena lenjost i naviknutost da patim ne koprcajući se... Da, jednom naviknut, kukavičan i nikad naučen na drugačije (pored svega što ovaj moron ima u lubenici povrh koje se natače kapa) osudjen sam da sedim i gledam kako Svet tutnji pored i ne obazire se na okove koje sam sam sebi zaključao... i osećam da tako zauvek živeću...
|