offline
- dva lica
- Građanin
- Pridružio: 27 Avg 2008
- Poruke: 233
|
Kako sam sve svoje obaveze rano završila, škola faks, posao, tako sad već imam milion godina radnog staža, ne pitajte koliko!
Milion godina napornog rada, koji je zahtijevao duge sastanke, putovanja, službene večere, ručkove...milslia sam da pripadam tajnoj organizaciji koja uvodi novi svjetski poredak, a sad vidim da je moj posao izazivao jedino nered u mojoj kući
Bila sam prinuđena, zbog moje česte odsutnosti da nalazim "djevojke" za rad u kući, moram priznati da sam skrpila sasvim solidnu galeriju...
Studentkina: imala je dugu kosu do ispod dupeta, nježne brkove na rošavom licu. Moj muž je rekao, pa nije mi više ni tako ružna. Štooo?
Pa od kad mi donosi doručak u novine u krevet, mislim da je baš slatka.
Nije zbog toga diskvalifikovana, nego, imala je dečka (da niste čuli za izreku: poljubac bez brkova, kao supa bez rezanaca) sa kojim se igrala, dok je mog sina čuvao bog
Bacačica diska: ogromna mlada cura koja je voljela samo da pegla. Kad je počela da pegla čarape i pertle na patikama, znala sam da je kraj
Izbjeglica: tužna, nesrećna žena, pričala mi je stravične priče, glasom kao iz "Petrijinog venca", ja sam je držala za ruku dok bi sjedile za mojim trpezarijskim stolom, ona pričala, ja umirala od plača. Nisam joj dala ništa da radi. Napustila me je, sigurno smorena mojim suzama
Prevarant: bila je savršena, petoro djece, u divljem braku, sa muškarcem koji je vara. Sve je znala, imala neki fini istančan ukus, redekorisala mi stan, čistila kao da je profesionalni i pasionirani utjerivač higijene. Pokrala me je i nestala.
Ovim putem joj poručujem, vrati se, sve ti je oprošteno, taj nakit što sam dobila od svekrve je staro begovsko zlato sa dijamantima, pa gdje bih ja to nosila
Baka: izgledala je kao ona baka iz crtanog "čini mi se da sam ugledao cica-macu" pedantna do bola. Mislim da je koristila šablone i lenjire kad je slagala peškire i garderobu. Malo me je bilo strah od nje, pa sam noći pred njen dolazak provodila spremajući kuću, da je impresioniram.
Kad sam primijetila da moj sin poprima religijske poglede na svijet Jehovinih svjedoka, kojima je izgleda pripadala, morale smo da se rastanemo...
Pričalica: ništa jadna nije znala, žena čudnih higijenskih navika, u plakaru sa mojom garderobom, klimavi toranj sa sledećim sadržajem: kupaći, salveta od svečanog slavskog stoljnjaka, djetetova pidžama, čarape, sve natovrljano na moj kaiš koji sam dugo tražila. Ali nije to bio problem, problem je u stvari njena potreba da sa mnom komunicira, NEPREKIDNO, 10 propuštenih poziva na mobilni, na fiksni sam se javljala na svaki treći, kad je počela da me zove i u neradne dane, morala sam da prekinem "romansu"
...
Ukratko, sad sama perem, kuvam, čistim, peglam (pertle ostavljam za kraj kao poslasticu) hodam po kući kao visoki oficir higijenske vojske, zvocam i ujedam...
|