|
Poslušajte ovu priču cjelu,što je bilo u jednome selu.
Dvoje mladi zaljubljeni bješe,voljeli se od života više.
Kad je došlo vrjeme za udaju,u proljeće,u mjesecu maju,
Nastadoše problemi i muke.roditelji svoje umješaše ruke.
Radi starog običaja svoga,obećaše kćerku za drugoga.
Jednog dana,majka kćerku hvali,kćeri moja mi smo tebe dali
Za komšiju iz kuće bogate,jedina je ovo prilika za te.
Kad to čula,gorke suze proli,zagrli je,pa ovako moli.
Nemoj majko,života ti tvoga da mi braniš za Bobana moga.
Ja netražim imanje i blago,nego tražim što je srcu drago.
Ne plači kćeri,ne ulaži truda iz ove ti kože nema kuda.
Mora biti kako ti se kaže,ni Bog tebi više ne pomaže.
Suze lije,rukom suze briše i ovako Bobi pismo piše.
Moj Bobane,moj jedini raju,mene moji za tebe nedaju.
Već me daju zbog imanja malo,za komšiju pusto im ostalo.
Dođi dragi ti na ono mjesto,pokraj rjeke,gdje smo bili često.
Da riješimo ljubav započetu,moj Bobane jedini na svjetu.
Kad je čuo tužnu vjest njenu,oko njega zemlja se okrenu.
Pa on ode u sred bjela dana,nađe dragu lica uplakana.
Ne plač draga,nemoj suze liti,skupa ćemo u grob i ja i ti.
Došli su nam naši zadnji dani,proklet bio ko nam ljubav rani.
Zato sada pokažimo svima,kakva ljubav među nama ima.
Zagrliše se,pa se poljubiše,zagrljeni u vodu skočiše.
Osta tužna i bolna poruka,što napisa djevojačka ruka
"HLADNA VODO MOJOJ MAJCI KAŽI
SVAKO SEBI SVOJU SREĆU TRAŽI
NEKA SADA NOSI CRNU ROBU,
JEL MI MLADI LEŽIMO U GROBU"
|
