offline
- Panonsky
- Verni jaran gazda Pece
- ... i pozdravite Vašu mamu...
- Mi smo sve podigli u ovom gradu.
- Pridružio: 20 Mar 2006
- Poruke: 3918
|
Krizna vremena! Nalazimo se na bojišnici... Varnice sevaju na sve strane! Neprijateljske strane, njih preko 1000 stoje na jednoj strani ratišta. Sa druge strane sam ja sam! Oči u oči, posmatramo se tako, špijuniramo i odbrojavamo već mesec dana... Kraj se nazire, ali prebrzo! Nema dovoljno vremena, nema... Nikada nećemo uspeti! Glavni šef kaže – samo napred momak, možeš ti to. Ovaj potčinjen me zeza... Kaže – batali, izgubljena bitka...
Šta ću sad!?
Farmakologija! Večiti neprijatelj studenata medicinskih nauka! Gleda me i smeje se “nikad me nećeš naučiti Ivice, ni-ka-da”! Neka... Doći će i mojih 5 minuta, sunce ti... Da ne lajem... I nakon 8 sati maltretiranja i pročitanih jedno bar 50 lekova koji imaju potpuno slično ime, ali sasvim različito delovanje, odlučio sam da popijem nešto za smirenje... Više ni ne znam šta... Svi su mi se lekovi izmešali. Popiću VINO! He-Heee, zeznuo sam ih baš!
Otvaram frižider – Krstač! Poklon od nečega, nekad, stoji tu... Pitaj Boga odkad, al nema veze! Deder. Sad ću ja po njemu raspaliti. Uzimam moj dragoceni vadičep od kineza... Toliko žurki u stanu, nikad ga nisam imao, al sad imam... Ponosni vlasnik! (Druge kolege još uvek nemaju vadičep!!! HAHAHA!) Krenem da zavrćem, ne ide. Kruži on, al ne ulazi! Ja guram na dole i nekako – uđe on! Wooo-hooo! E sad još one nožice, znate, kao na onim starim vadičepima, sa strane što ima dve ručke da ih gurneš na dole i izađe čep... Ja stiso – izvuko navoj, čep osta!!! Ja opet, još gore... Okeeey... Nož! Nakon 5 minuta drljanja, totalno sam ga razbio! Evo namaaa viiinaaa! Radost, radost – sreća! Pio sam vino sa plutom! Al... Popilo se!
Večeras... Ista priča... Reko, imam neko Vipava vino – Slovenija, deder! Opet dođe otvaranje flaše sa plutom. E reko, sad te imam... Ovo je Slovenačko! Ovde mora da valja pluta! Ja navalio mojim kinezom, kad ono – ista stvar. Gledam – neverujem. Kako je to pravda? Pogledam vadičep... Kad ono – polomljen do pola! PA NARAVNO IVICE DA NEĆE DA SE ZAVRĆE!!! Vaćam se noža opet, kad ono... Ček-ček, nekad, neko mi je poklonio ganc novi fensi-šmensi vadičep! Vadim sve iz ormana... Šta sve tamo tek nisam našao, al dobro, to ćemo drugi put... Evo ga! Zašiljen! Oštar, zdrav i spiralan! Ide ko podmazano... I sve ok...
Đavo neda vraga, moram još čašku-dve popiti uz ovaj blog, daj drugu flajku 7,5 dl Vršački vinogradi... Popićemo sutra... Ako ostane! Odvrćem ovim novim i odvrnuo! Al ima neko presklopljavanje, neki fazon, kad zavrćeš i taj deo spušten (neki đavo u mehanizmu), onda se zavrće! A ako to digneš, onda zavrćeš, a on odvrće (vadi čep)! Zanimljiva rabota, al radide. I ja odvrnuo, izvadio čep i raspadne mi se u ruci vadičep! Tolko sam ga odvrto da sam neki šaraf na vrhu odvrnuo! Ili izvuko, pošto ima neki kontra navoj... I tako... Uspeo sam uglavnom, klješta su popravila vadičep! Baš mi ne ide sa ovim vinom...
Vraćam se na pivo!
Ende.
|