Ovaj tekst sam malopre stavio na SPOS-ov forum, ali mislim da mu je i ovde mesto, da vidim kakova su interesovanja
Mislim, ovo je kod nas vec postala tuga jedna. Prekjuce sam zavrsio sa vrcanjem meda, sav srecan jer 15 godina nisam video bagremov med u svojoj ambalazi, a danas... Juce sam primetio da avion u Rumuniji nadlece granicnu zonu, ali sam pomislio da mozda nasa zadruga prihranjuje poljoprivrene kulture. Pri obilasku pcela, primetio sam ono cudno zadrzavanje pcela na letu, ali nisam narocito obratio paznju. Danas sam imao priliku da vidim rumunski avion ponovo u akciji, ali i da vidim da su pcele pocele da padaju ispred kosnica. Svedok mi je i kolega zeleznicar koji je danas bio u sluzbi i jos neki ljudi iz komsiluka. Pozvao sam veterinarsku inspekciju i samo zahvaljujuci savetima Pedje iz SPOS-a koji me je uputio na koji nacin da reagujem i koji me je bar ljudski saslusao, pa i licno zvao gospodju dr. Nadu Plavsu, za razliku od mnogih koji su u trenutku oprali ruke i cak mi davali neke nebulozne savete, inspekcija je izasla i uzorkovala mrtve pcele (cak 3 tegle od litre im je trebalo). Sad opet krece ona procedura od prosle godine, gde ce opet da mi u petak uzorkuju pcele na varou, nozemu i trulez kako bi dokazali da pcele nisu uginjule od bolesti, a i dalje nece dolazati da su pcele potrovane. Nista ne vredi sto su pcele uginjavale na ocigled prisutne inspekcije, jedino sto vredi to je da cu morati ponovo da placam za ono cega nema, ili bar nema u nekim kolicinama koje bi se mogle zvati normalnim (varoa ili nozema) a kada treba da se prica o odsteti, tu nema cak ni pokusaja da se razume polozaj nas velikoselskih pcelara. Sve se lomim da inspekciji cak i ne dozvolim da udje i vrsi uzorkovanje na nozemu, varou i trulez, jer svakako mi nece pomoci u jurenju odstete, koje sam se uzgred vec javno i odrekao, samo da neko bar saslusa nase muke i bar formalono pokusa das nam pomogne, jer zasto da placam vise ista ako mi to nicemu ne sluzi.
Kao slag na torti, matice u 100 novih rojeva su juce i danas izlazile na parenje. Kakva je tek tu steta videcu za nekoliko dana.
U subotu mi dolazi u goste tv ekipa regionalne televizije da snima neku popularnu emisiju koju ce posvetiti udruzenju pcelara u BVSelu, pa cu pokusati da javnosti prenesem deo ovih problema.
Znate sta mi samo nije jasno, kazu izasao zakon da ako namerno ubijes psa ili ga mucis, ides u zatvor do 6 meseci valjda. Gde su sad ti ekolozi, zeleni i drustva za zastitu zivotinja ili kako se vec zovu? Kako je moguce da takva drustva ne reaguju kada se dese ekoloske katastrofe poput trovanja pcela i da ne zanimaju nikog, sem nas pcelara...
Evo kako je sve danas izgledalo na tri pcelinjaka: slike broj 25 do 33 su sa mog pcelinjaka, slike broj 34 do 39 su sa pcelinjaka sekretara udruzenja Slavka Lakica, udaljhenog od mene oko 500 metara i slike broj 40 do 43 su sa pcelinjaka Marinka Labusa, koji je od mene oko 1 km udaljen.
|