Što je historija?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Historija?

Herodot - putopis.

Tukidid - kronologija.

Aristotel - prikaz događaja onako kako su se dogodili. Aristotel se ne pita o smislu i svrsi historijskog ili povijesnog događanja. Ne uviđa niti traži funkcionalnu povezanost , svrsishodnost u događajima uzrokovanim ljudskom djelatnošću.

Augustin - Historija je proces napredovanja ka spasu - spasu čovjeka.
U procesu historijskog razvoja razlikuje tri etape: etapu Oca, Sina, i, na kraju, etapu Duha Svetoga u kojoj se ozbiljuje spas čovjeka.

Scotus Eriugena - Razvija Augustinovo mišljenje. Smatra da je povijest ili historija proces transformacije čovjeka u bogočovjeka i da se spas sastoji u postajanju bogočovjekom.

G.B. Vico - poput svih kasnijih mislilaca, imao je mišljenje utemeljeno u Augustinovom. Historija nam je netransparentna, jer ju vodi Providnost, i to tako da njene metode i ciljeve skriva od čovjeka.

I. Kant - Povijest je razvojni proces u kojem se čovječanstvo najprije kultivira, zatim civilizira, da bi na kraju postalo moralno.

G.W.F. Hegel - Historija je proces samooslobađanja Svjetskog duha. Zbiva se i vrhuni u političkom oslobađanju ili samooslobađanju naroda- procesu koji teži ka uspostavljanju posvemašnje demokracije i ravnopravnosti svih pripadnika naroda.


A. Comte - razvoj ljudskog duha kroz tri etape : religijsku, metafizičku i pozitivnu. svaki stupanj razvoja duha tvori specifičnu civilizaciju.

K. Marx - borba produktivnih društvenih klasa za opravdanu supremaciju i prevlast u društvu - borba koja vodi ka uspostavljanju pravednog (besklasnog) društva, razotuđenju čovjeka i slobodi.

***

Meni samome čini se da je historija ili povijest zapravo ontogenički proces - proces stvaranja umjetnog bića. Subjekt povijesti nije individua ili narod nego ljudska vrsta, koja je ontogenična. Druge žive vrste to nisu.

[b]Ontogeničnost - sposobnost stvarnja nečeg [/b]bićevitog - do sada je pripisivana isključivo Bogu koji je, pojednostavljeno rečeno, stvorio prirodno biće - prirodu. To da je Bog stvorio čovjeka "na svoju sliku"shvaćam kao da mu je dao upravo sposobnost stvaranja nečeg bićevitog -ontogeničnost. No čovjek ne stvara prirodno, nego umjetno, svrsishodno ili funkcionalno biće - sredstvo za ostvarivanje onih ultimativnih ciljeva ljudske vrste.

Povijesni proces otpočeo je prije koji desetak ili dvadeset tisuća godina, a završio ili se završava se u zadnjih nekoliko stoljeća.

Za razliku od Eriugene, Kanta ili Marxa, a i Hegela, ja smatram da povijest nije proces razotuđivanja čovjeka, nego štoviše proces njegovog svrsishodnog ili funkcionalnog samootuđivanja. Čovjek se treba žrtvovati da bi stvorio umjetno biće koje će uptrebiti kao sredstvo za ozbiljavanje onih nadpovijesnih i čak nadbioloških ciljeva ljudske vrste.

Subjekt povijesti je ljudska vrsta. Individue, narodi i cijele generacije samo su živa, ontogenična sredstva za njihovo ozbiljenje.

Već sam rekao da je proces stvaranja umjetnog bića uglavnom već dovršen. Sada slijedi njegova upotreba kao oruđa za ostvarivanje onih ciljeva vrste bez čijeg ostvarenja njen opstanak nema smisla, a koji se pak mogu ostvariti isključivo onim bićevitim oruđem kojeg je stvorila.

Ali. da ovaj tekst privedem kraju.

Umjetno biće kojeg je stvorila ljudska vrsta, najpouznatije je i najozloglašenije po imenom:

kapital.

Novac je njegova krv; tehnika mu je muskulatura i kostur. Znanost njegov duh, svijest ili samosvijest. Internet mu je nervni sistem. Ugljen, nafta, uran i deuterij su mu hrana, a tehnologija njegovo generativno tkivo koje rađa sve savršenije generacije elemenata od kojih se sastoji. Zapadna civilizacija je njegovo cjelokupno tijelo - tjelesni oblik postojanja tog, umjetnog bića. Društvo je njegov organizam - umjetni organizam. Samo građansko društvo je potpuno razvijeni umjetni organizam - politička organizacija sposobna da bude upotrebljena kao organizacijsko ili političko srestvo za ostvarivanje ultimativnih ciljeva vrste.

Toliko u prilog pitanjima i odgovorima o tome što su zapravo povijest i čovjek i kamo streme.

Dopuna: 05 Apr 2009 12:27

Evo još nekoliko riječi o stupnjevima razvoja umjetnog bića, tj. njegovog tjelesnog oblika - civilizacije.

Stupnjeve razvoja civilizacije odredila je opća zakonomjernst razvoja - dijalektika. Ja ih razlikujem po načinu na koji je ljudska vrsta održavala svoj život. To su:

1.Teza, Neolit,

2. Antiteza, Antika, i

3. Sinteza, Zapad, a sada počinje ulaziti u

4. četvrti stupanj, Epitezu, kojeg, u nedostatku nekog boljeg termina najčešće nazivam Antropotehnološkom civilizacijom, ili antropotehnološkim univerzumom.

(Nekome se može učiniti da bi dobar naziv za ovu civiliaciju bio «globalna », ali on bi bio donekle pogrešan, jer mislim da bi se ta naša civilizacija trebala prostirati, i da će se stvarno prostirati i na jedan, manji dio galaksije u kojoj se nalazimo i da će njene antropomorfne odlike biti izvanjska razlika spram mogućih civilizacija nekih drugih ontogeničnih vrsta.)

1.Teza

U Neolitskoj civilizaciji, sām čovjek nije proizvodio ništa, nego je živio od "rada" prirode i njenih plodova. To je bila potrošačka civilizacija u najpotpunijem smislu te riječi.

2. Antiteza

Antika je razdoblje u kojem ljudska vrsta više ne živi od “rada” prirode, nego od svog vlastitog rada, i dijeli se na robove i gospodare. Robovi obavljaju fizički, a gospodari umni dio ukupnog posla potrebnog za održanje života vrste.

3. Sinteza

U Zapadnoj civilizaciji, koja je sinteza ili rezultat cijelog povijesnog razvoja, čovjek stvara, odnosno dovršava stvaranje umjetnog bića. Ono radi, a čovjek troši proizvode njegovog rada.

Dovršenjem procesa stvaranja umjetnog bića ostvaren je cilj povijesti, a sāma povijest privedena je kraju. No, kraj povijesti nije, niti kraj vremena, niti konac postojanja svijeta, a niti ozbiljenje očekivanog spasa. Uspješnim dovršenjem povijesti, tj. stvaranjem umjetnog bića, stvoreno je tek neophodno «sredstvo spasa», kako bi rekli stari, ili pak; kako bi rekao Hegel, tek «orudje samooslobodjenja Svjetskog duha». Ja ga sām nazivam sredstvom za ostvarivanje metabioloških i transhistorijskih ili metahistorijskih ciljeva vrste. Ovi se ciljevi, po mom mišljenju, mogu ostvariti isključivo nekakvim sredstvom koje je bićevito, autopoietično.

4.Epiteza

U ovoj, četvrtoj, postpovijesnoj etapi, koja već polako otpočinje, a koju, kako sam već rekao, najčešće nazivam Antropotehnološkom, civilizacijom ili antropotehnološkim univrezumom, umjesto revolutivnog razvijanja, tj. stvaranja umjetnog bića, prevladavati će njegovo korištenje ili upotreba kao neophodnog, bićevitog oruđa za ostvarivanje onih ključnih ili vitalnih ciljeva vrste. To će dovesti do njegovog daljnjeg, epitetičkog ili evolutivnog razvoja.

Današnja civilizacija sastoji se od Zapadne, neoneolitske i neoantičke.

Neoneoličani - Slaveni, Eskimi, dio Kineza, Crnci, Indijanci i još neke manje skupine više ne žive od rada prirode nego od onog što poizvede umjetno biće koje je dovršeno na Zapadu.

Neonatičani - drugi dio Kineza, Indijci, Arapi, Bjelačka populacija i države Srednje i Južne amerike više ne rade sami, nego žive od produkata umjetnog bića.

Pripadnici Zapada upravljaju umjetnim bićem koje radi za ljudsku vrstu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Petrus b,

Zaključujem da prihvataš stanovište o postojanju subjekta istorije, odnosno povesti, te da pod time podrazumevaš ljudsku vrstu.

Zanimalo bi me na osnovu čega si spoznao da subjekt istorije uopšte postoji?

U tom smislu, povezujem deo tvoje teme sa temom "Ima li istorija smisla?" Po meni, ukoliko se ustvrdi da postoji subjekt istorije, možemo govoriti o nekakvom smislu istorije.

Da li je ontogenički proces, koji traje više hiljada godina, ciljno usmeren od samoga početka, ili se dešava nezavisno od naših predstava o cilju i smislu? Pitam zato, što pominješ natpovesne i nadbiološke ciljeve ljudske vrste. Jesu li to neki nadljudski ciljevi čija se realizacija ipak odvija u povesti i biološkom određenju, ili su to ciljevi koji pripadaju kategoriji van povesti i biološko-materijalnog opredmećenja?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Izvrsne primjedbe i pitanja!
Subjekt histiorije - ljudska vrsta

Ne mogu sada dovoljno dobro niti ozbilno odgovoriti na osnovu čega sam to spoznao, no čini mi se da se nisam prevario u toj spoznaji, tj da nisam u zabludi. - barem u odnosu na ona shvaćanja koja individue i narode smatraju subjektima historije.

Čini se da historija doista ima smisla - kao što smatraju svi povijesni mislioci od Augustina do Hegela ili Marxa. Nietzcshe, Schoppenhauer i još neki uopće ne vide nikakvu historiju. Spengler ju vidu u fragmentarnim oblicima, ali ne razumije koji je njen smisao.

Sad, trenutno, nisam sposoban izložiti dokaze za tvrdnju da historija ima smisao, cilj i svrhu. Ostajem pri vjerovanju da je ona utemeljena u smislu.

Da, mislim da je ontogenički proces bio ciljno usmjeren od samog početka i da je utemeljen u nečem što zovem "ontogeničkim instinktom".

Nadam se da su ti ciljevi nadljudske prirode i da su van kategorija biološko materijalne predmetnosti. Mislim da ljudska vrsta mora prevladati ovakav - biološko materijalni - način postojanja. U suprotnom ... neuspjeh, propast. A kakvi će biti ti viši oblici, ne znam čak ni toliko koliko su znali Spinoza, Kant, Hegel, Eriugena i drugi.

Pozdrav

Petrus

P. S. Glavne odgovore tek dugujem.

Dopuna: 09 Apr 2009 10:13

"Zanimalo bi me na osnovu čega si spoznao da subjekt istorije uopšte postoji?"

(Spoznao!!??

Radije bih rekao da su moje misli tek više ili manje prihvatljiva mnijenja, nepotvrđene postavke u čiju istinitost, i pored čestih skeptičnih stavova, dosta čvrsto vjerujem )


No da se vratim pitanju.

Gotovo sam zaboravio da je ovo pitanje vrlo važno i da bi na njega trebalo puno opširnije i decidiranije odgovoriti, ne samo ovdje nego i u knjigama koje se odnose na tu temu "Tajna povijest svijeta", "Hrvatski testament", "Apokalipsa" ...

Najprije moram reći da pitanje ima vrlo veliku važnost za razumijevanje povijesti, ali nije nimalo lako odgovoriti na nj.

Evo samo skice deskriptivne mogućeg ozbiljnog odgovora.

Proučavajući filozofiju povijesti i razna mišljenja o tome što bi ona mogla biti, uvidio sam da mislioci uglavnom griješe o objektu, tj. o tome što je to što se razvija kroz povijest i zapadaju u proturječje sa povijesnom zbiljom, tako da na kraju kao jedini mogući odgovor to ispada da se ne razvija ništa i da sama povijest doista ne postoji kao nekakav zaseban, dugotrajni razvojni proces koji ima neku svrhu i cilj.

No neposredni uvid u povijesnu faktografiju, fakticitet neosporivo je kategorički ukazivao i ukazuje na to da se tu nešto ipak razvija, ali da štastvo, quiditas toga Nečega tek treba razumjeti.

Ja sam to Nešto shvatio kao Nešto bićevito, umjetno biće, koje je sredstvo za ostvarivanje ciljeva ljudske vrste.

Zašto ljudske vrste?

Pa, uvid u povijesnu faktičnost ukazivao je na to da to sredstvo ne ostvaruje ciljeve individua i naroda i da ga je nemoguće izgraditi bez smjene generacija, jer proces njegove izgradnje nužno traje možda i desetinama tisuća godina.

Iz toga je, dakle, nužno proizišlo da povijesni proces ima i subjekta koji ga pokreće i da taj subjekt može biti jedino nekakva ontogenična vrsta.

Ovdje bih naglasio ono "može biti", jer ova se pojava može promatrati i na Hegelijanski ili čak Platonski način, pa bi smo mogli reći da je temeljni subjekt historije je samo umjetno biće, koje je nešto apsolutno. To je biće, slično Aristotelovom Prvom nepokrenutom pokretaču ili Hegelovom Apsolutnom duhu. Naime, savršeno je. A savršenim ga čini upravo svijest o sebi. To je biće, koje ne samo da zna sebe samoga, nego je tokom historijskog procesa i izgradilo sebe samog. Pri tome se ljudskom vrstom služilo kao živim ontogeničnim sredstvom.

Ovime se, naizgled, ljudskoj vrsti i njenoj ontogeničnosti, oduzima velika čast i privilegija, koju ona svojata, u odnosu na ostala bića, ali to se tako samo čini.

Kad se malo zrelije pogleda, to pretvaranje same ljudske vrste iz nekog vrhunaravnog cilja u "prosto" ontogeničko sredstvo kojim univerzum izgrađuje ili dovršava izgradnju samog sebe, i postiže apslolutnu bićevitost, ili ju čak transcendira, zapravo je čin kojim je ljudska vrsta poćašćena time da bude ključno sredstvo samodovršavanja stvaranja onog apsolutnog i savršenog, vječnog. Ta, naizgled, skromna prosto instrumentalna pozicija, doista je najveća moguća čast - odabranost - jer, ni ljudska,a niti neka druga ontogenična vrsta (a kamo li neka "svestrano razvijena individua", ili "povijesni narod") ne mogu biti ciljem razvoja onog apsolutnog.

Eto, može se i tako gledati na ovu stvar.

A ako me pitate koje je mišljenje bliže istini, moram priznati da je za mene to pitanje preteško.

Jasno ni ovaj odgovor ni izdaleka ne zadovoljava zahtjeve koje je postavilo Vaše pitanje, ali čini mi se da je za ovaj forum to dovoljno.

Pored toga za neki ozbiljniji odgovor morao bih puno više razmišljati i bolje se pripremiti i preciznije izraziti.

Petrus

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo skenova jednog lepog teksta. Prava poslastica za ovu temu. Napisao ga je jedan moj sjajan prijatelj, prof. doktor Slobodan Branković, dugogodišnji glavni i odgovorni urednik Vojno-istorijskog glasnika. Doktorirao je na filosofiji istorije, pa je njegov teksta za ovu temu svakako interesantan. Uostalom, zavalite se i čitajte: ''Ironija istorije''.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Tema -Šta je historija- je kao nastavak ili drugi deo stare teme o umjetnom biću...hm
Svidja mi se teza da je kapital umejtno biće koje je stvorio čovek, i stvarno deluje kao da je živo biće koje ostavlja trag u istoriji...koga je čovek stvorio a .koje čoveka menja koje na njega utiče...

No mene više zanima ona ontogeničnost sposobnost čoveka ili ljudske vrste da stvori nešto bićevito..i koliko je ta ideja stara...

Pa sam skoro naišla na jedan baš neobičan više s.f. tekst grupe autora koji me je ascorao na sposobnost ili večitu želju čoveka da stvori nešto bićevito ili uopšte da nešto stvori :

Veštačka inteligencija u bajkama, mitovima i filmovima:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Pa sad...

Dopuna: 09 Apr 2009 22:57

A da, historija se moze definisati svim tim definicijama koje si naveo Petruse u prvom postu ni jednu ne mogu da osporim sa moje tačke gledišta..al mi opet uvek i iznova postavljamo isto to pitanje Šta je istorija...
I kao što sam rekla u temi tuzora -Ima li istorija smisla-, istorija je smisao sadašnjosti jer će već u sledećem trenutku biti prošlost..

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Već sam prije čitao Vaše postove i veoma su mi se svidjeli. Letimično sam pogledao predloženi site i moram Vam reći da je to pun pogodak.
I sam sam pisao o tim stvarima ali ću odmah i temeljito pogledati kako ih doživljavaju druge osobe.

Puno hvala

Dopuna: 10 Apr 2009 21:39

Evo me opet.
Iskreno preporučujem site na kojeg Vam je pažnju skrenula Natrix. To su takoreći umjetnički pretpočeci u pokušajima da se otkrije što je to što čovjek zapravo pokušava stvoriti na ovom planetu. Kroz te priče probija se prva slutna da je to umjetno biće i umjetna bićevitost. Ima još dosta tih priča i mogu se podijeliti na one ontogenične i ontoklastične, tj. one koje zagovaraju stvaranje umjetnog bića i one koje se tome protive. autori Natrixinog sitea referirali su se samo na one ontogenične.

Ovdje bih htio skrenuti pažnju na jedan cijeli ontogenički svjetonazor, sistematski izražen kroz mitologiju. Mislim na mitologiju Starih Germana.
Ta je literatura ontogenična u najdubljem smislu tog pojma. Stari Germani izišli su s tvrdnjom da ljudska tvorevina mora biti bićevita i da mora biti nadmoćna tvorevinama prirode.

U knjizi Tajna povijest svijeta tvrdim da je germanski mit jedan od tri temeljna punkta na kojima poćiva bićevita Zapadna civilizacija.

No da kažem riječ dvije o još nekim stvarima. Bit ću što je moguće kraći:

Jedan od ranih ontoklastičnih mitova bio je mit o Midasu, kralju koji je zaželio da sve čega se dotakne pretvori u zlato. U zao čas, jer mu se i kruh pretvarao u to. Mi na osnovu velikog i nedvojbenog iskustva znamo da se zlato može pretvoriti u sve što god poželimo.

U antici ima još dosta takvih mitova.

Neoantički mit stvorio je priču o Golemu, čovjekolikom biću od blata koje se okreće protiv čovjeka kad nadraste njegovu visinu. To je tipičan antikapitalistički tj. ontoklastički mit.

Jedan drugi, koji je produkt ontoklastičkih tendencija u Zapadnoj civilizaciji je Priča o Frankensteinu od Mary Voslton Craft. Nastala je kao umjetnička reakcije na Voltino otkriće da struja može pokrenuti mrtve žablje krakove.

To nije nimalo slučajan uzrok nastanka ove priče, jer je spisateljica ispravno naslutila da je električna energija "životna snaga" novog, umjetnog bića.

Itd. itd

Ali neka riječ uzmu i drugi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Hvala Petruse, drago mi je
zaista, primera ontogeničnog ili već kako kazeš ontoklasičnog ima puno kad su mitovi, legende, predanja, u pitanju..

Dopuna: 10 Apr 2009 22:56

tuzor:
Citat:Da li je ontogenički proces, koji traje više hiljada godina, ciljno usmeren od samoga početka, ili se dešava nezavisno od naših predstava o cilju i smislu? Pitam zato, što pominješ natpovesne i nadbiološke ciljeve ljudske vrste. Jesu li to neki nadljudski ciljevi čija se realizacija ipak odvija u povesti i biološkom određenju, ili su to ciljevi koji pripadaju kategoriji van povesti i biološko-materijalnog opredmećenja?

Al sad mi pade na um asocijacija na Artura Clarka i Odiseja u Svemiru i istoimeni kultni film

citat iz vikipedije:

-Praistorisjka Afrika. Čovekoliki majmuni jednog dana su našli ogromni, crni monolit i postali fascinirani njime. Po prvi put su videli nešto tako savršeno, te su inspirisani njime po prvi put upotrebili kosti kao oružje i oruđe. U budućnosti, u 2001. godini, astronauti su otkrili isti monolit na mesecu i saznali da emituje signale prema Jupiteru. Ubrzo je poslan svemirski brod Discovery One predvođen s astronautima Bowmanom i Lockwoodom na misiju za Jupiter kako bi otkirili i navodno zadnji monolit. No na njihovom putovanju računar HAL 9000, ultimativno oruđe, poludi i ubije sve astronaute osim Bowmana, koji ga uspe deaktivirati i nastaviti prema Jupiteru. Tamo dođe u kontakt sa monolitom koji ga odvede na put po prostranstvima svemira i sna. Bowman se ubrzo nađe u jednoj prostoriji. U njoj ostari te ga onda monolit transformiše u više biće, "dete zvezda", koje se vrati u orbitu Zemlje...-
U ovom slučaju to -nešto-, -monolit- mozda isto tako reći umjetno biće bilo je inspiracija, -nešto- što transcendetira...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Monolit?

Da, to je i moje mišljenje. On je, kako mi se čini, ambasador ili simbol potpuno razvijenog umjetnog bića i duhovnog jedinstva cijelog univerzuma. S druge strane on je putokaz čovjeku ka kojem i kakvom cilju treba usmjeriti svoju djelatnost. Ima još mnogo toga što je inkorporirano u tom veličanstvenom simbolu.

Želio bih skrenuti pažnmju na još jedan film kojeg je začeo sam Clarke iako se to u samom impresumu filma nigdje ne spominje. Radi se o filmu Umjetna inteligencija - Artificial inteligency. Snimili su ga Kubrick i Spielberg. Onaj prvi se spremao snimiti jedan film kojemu je baza bila priča o Pinochiu , kad mu je Clarke poslao jedan rad upravo o umjetnom biću i odnosu SF literature o njemu. Kubrick se zainteresirao i promijenio scenarij filma u namjeri da prikaže upravo samo umjetno biće i ontogeničnost, tj. kreativnost koja ga stvara. Pri tom je poslušao još neke sugestije i u priču unio ključne elemente Sofoklove tragedije Edip na Kolonu - tragedije koja govori o tome kako je tragičan čovjekov put "ka majkama" (mračnim i tajanstvenim boginjama zemlje), tj. nužan put ka svom vlastitom iskonu.

Lik onog malog umjetnog dječaka-robota, Davida je simbol umjetnog bića, ali i simbol kreativne individue.

Potpuno nezavisno od ove teme i diskusije, preporučujem taj film svakome ko želi shvatiti ili barem nekakvom slutnjom participirati u nekim bitnim znanjima o čovjeku i ciljevima njegova opstanka.

Na nesreću, Kubrick nije uspio završiti cijeli film, ali Spielberg, koliko sam vidio, nije puno odstupio od Kubrick Clarkeove zamisli.

P. S. U filmu je također dobro prikazana borba ontogeničkih i ontoklastičkih tendencija u ljudskoj kulturi.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kopka me misao da je ljudska vrsta istovremeno i subjekt i objekt istorije. Ontogeničnost je u dubokoj vezi sa zapisanošću Logosa u genima. Reč, shvaćena u supstancijalnom i stvaralačkom značenju, pretakana je u svete knjige, ali nigde tako verodostojno i prožimajuće kao u genima. To je, po meni, vid očuvanja suštine u materijalnom svetu, kako ljudi, tako i svog živog sveta. Ako tu reč, zbog materijalizacije, shvatimo kao ime stvari, možemo doći do onoga na šta je ukazivao i Proklo Dijadoh (posebna tema na ovom forumu).

Pre izvesnog vremena pratio sam obrazovni serijal iz čuvene "engleske kuhinje", posvećen ljudskom telu. U jednoj epizodi, ukazano je na "trajnu" zapanjenost naučnika nad "znanjem" spermatozoida da pronađu put do jajne ćelije. To "znanje" poseduju i spermatozoidi ostalih vrsta. Ljudska vrsta jeste odabrana, u smislu da joj je data mogućnost proučavanja i spoznaje, otkrovenja istovetnosti, što upućuje da možemo govoriti o njoj kao subjektu istorije. Istorija je neodvojiva od materijalnog sveta, i "materijalnog" čoveka. Ne postoji istorija bez čoveka. Ne postoji istorijsko znanje bez čoveka.

Kao objekt istorije, ljudska vrsta biva oblikovana nečim, u čijem je stvaranju bila učesnik. Najčešće se zapada u grešku doslovnog ponavljanja, bez dostizanja višeg. Zagrebe se po površini Logosa, površinu opet pokriju naslage, opet se grebe, stižu nove naslage... Tako izgleda da neki "istorijski duh" upravlja dešavanjima, nužno i bespogovorno. Pa se to "istorijsko" ubacuje u pojam sudbine, ili usuda. I tako u krug...

Nadistorijsko je vreme. Ne znam šta je nadvremeno, osim što posedujem neku iskricu spoznaje da to postoji. Nadbiološki nije ni razum, ni duh. Previše su povezani sa materijom. Stvaranje veštačkog bića ne može biti ostvarenje svrhe. Eventualno, možemo govoriti o niskom stepenu podražavanja nečega, što se ne razume. Ništa se ne menja time, što smo svesni "napretka" nauke i tehnike.

Šta je u Logosu, shvaćenom u ontogeničnom smislu? Šta je suština istraživanja zapisa u genima? Zar samo saznanje o onome što nas opredmećuje i određuje, eliminisanje uzročnika bolesti i deformacija, prezdravljenje obolelog dela organizma, produženje života? Koristi će (kako se stvari razvijaju) imati samo oni, koji raspolažu dovoljnim količinama "umjetnog bića", izraženog u broju novčanica. Ostalima će ta "blagodat" biti nedostupna. Sve zbog toga, što se svrha istraživanja iscrpljuje isključivo u materijalnom.

Evolucija, kao filosofski pojam, bila je poznata davno pre Darvina, koji taj pojam verovatno nije ni znao, a sigurno ga nije upotrebio u svom delu. U tom smislu, evolucija upućuje na težnju ka savršenom i dostizanje savršenstva. Genetsko prilagođavanje i modifikacija uzrokovana je materijalnim svetom, ali osnovni zapis - Logos - ostaje nedirnut. Ako bih hteo da siromašnom rečju izrazim svoje poimanje suštine tog zapisa, ne mogu da nađem drugu reč nego: LJUBAV.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napoleon Bonaparte
"History is the version of past events that people have decided to agree upon."