A Sava i dalje tece...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Postoji li granica dobrog ukusa?
Tek kao uvod u temu zamislite Kafku, Sekspira, Ducica... kao interaktivno stivo koje sebi na raspolaganje stavljate jednim pritiskom na dugme i poznati zvuk vrata vaseg dvd-ija ...zzzzzz! I eto njih, u pdf formatu svetlucaju iz vasih monitora, ako se tvorac dovoljno potrudi mogu vam se i iskeziti ili namignuti...
Eto pre par meseci kupih knjigu vezanu za svekoliki softver, objasnjenu do tancina, uz prateci CD. Necu da gresim dusu, slatko sam se nacitao i sa softverom poigrao, tek videh, izaslo novo izdanje. Naravno, pojurim da kupim, a tamo hladan tus!
- Da gospodine, to je dvd izdanje nase knjige...ne, nece biti stampanog izdanja!
Naravno, dodjem kuci razocaran...pa kako da istovremeno citam i probam preporuceno?
Gledam u ono moje sestogodisnje dete i prisecam se mog bukvara, drvene racunaljke, skolske table na kojoj moj, sad vec pokojni ucitelj Dobrivoje, ispisuje krive prave kose i ostale....
Secam se i lektire! Kupio mi je tata, od 1-8 razreda, preko sindikata...citao sam je...
A sta ce moje dete citati? Dvd?
Ona me gleda i kao da mi cita misli ubacuje neki interaktivni bukvar u dvd-rom, tamo slika klavira i ona klikce....
K...L...A...V...I...R... Mene prodje neka jeza. Dodje mi da izvadim onaj disk i da ga zafrljacim sa drugog sprata i napokon saznam je li 8x 16x ili 100x!!! Krenem da objasnjavam, znas postoje krive, kose...ovakve onakve itd...
Kazem joj, uzmi bukvar i procitaj pesmicu "Joja jase noja" i nacrtaj naseg drugara Joju...kaze "hocu tata".
Procita ga, onako, na sav glas...ja sav ko kvasac! Onda otvori Paint da crta Joju...strasno!!!
Je li moguce da je sve to otislo toliko daleko? Hoce li se te neke nove generacije skolovati, onako interaktivno, hoce li ta deca i njihove porodice biti interaktivne?
Ja sam svoje prvo srce nacrtao na udzbeniku matematike, i probo ga onom cuvenom ljubavnom strelom, i napisao Ja + Ona, moja prva simpatija...Gde ce moje dete da nacrta svoje srce? Mali je brate onaj DVD!!! Malo ce ona prostora za ljubav imati...
A Sava i dalje tece svojim tokom. I o ovome sam razmisljao bas tu na obali Save. Tu sam prvi put poljubio zenu svog zivota. Par godina pre toga, upisao sam joj se u spomenar, i nacrtao ono fatalno sce. Bio je to pravi, ne interaktivni spomenar...
A i ta Sava, uvek je prava, tece i nosi moje uspomene...nekako se ne da promeniti, i Bogu hvala, nikada nece biti interaktivna!!!
Eto, ovaj clanak ostavljam Vama moderima, da ga onako "interaktivno" uredjujete, brisete,kopirate i ko zna sta mu radite...A ja, mene je vreme dovoljno brisalo, kopiralo i uredjivalo, ali mi onu pravu izistinsku knigu iz ruke izbilo nije.
I dalje volim zvuk stranice dok se lista, i onaj smek starog papira ko zna cijom rukom dodirnutog...i ko zna, mozda jos koje srce nacrtam i strelom ga probodem.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Vecheras isplakah Savu, tako da nisam u stanju da mnogo pishem... ako se ima ishta recci nakon ovoga...

"I dalje volim..." i zvuk, i shmek, .... Ne mogu govoriti u tudje ime, ali u svoje... To shto na ovaj nachin delim rechi sa drugima, ne znachi da u mom zhivotu knjiga vishe nema... Kupujem ih, dobijam na poklon, chitam, poklanjam... i dalje... I jedna od stvari koje su mi nakon preseljenja najvishe nedostajale, upravo je lichna biblioteka (iako sam ponela vishe knjiga no icheg drugog), knjige stare i nove, raspadnute lektire iz 70-ih, bajke otkrivene u nekom bakinom sanduku, caletovi stripovi, i slichno... Potrage i arheoloshka iskopavanja po knjizharama u celom gradu... Nechije beleshke, stihovi ili zhvrljotine po ivicama, prvoj i poslednjoj stranici...

I jedna od prvih stvari koje sam nakon preseljenja uradila, chim sam bila u mogucnosti, bila je upravo kupovina knjiga, mnogo knjiga...

Seccam se kada mi je jedna maltene sasvim raspadnuta knjiga bila toliko vazhna i prirasla za srce, da sam kupila novo izdanje iste, i taj novi primerak odnela da vratim u biblioteku, rekavshi (i slagavshi pritom, naravno) da sam onaj pozajmljeni izgubila...

Znam koliko sam ove godine bila srecna kada mi je nenadano vracceno nekoliko primeraka iz pomenute lichne biblioteke, ne pamtim kada me je neshto tako obradovalo... kakva crna tehnika...

Ali su i forumi i blogovi, npr, dobar nachin da sa nekim podelish neshto shto znachi, kada su drugi nachini komplikovaniji ili nemoguci... i odlichan nachin da se sazna za neko shtivo, pa onaj kome se svidi mozhe da ode i nabavi pravu knjigu...

A znam i da neki imaju obichaj da kucanim stranicama uposle shtampach, pa eto opet papira, u neku ruku, mada nije isto, znam...

Mogu jos samo da kazhem da me ovo dokusuri vecheras...

Teche...

Panta Rei...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Djeca i knjige u savremeno vrijeme...
U vremenu u kojem zivimo, covjek moze slobodno da kaze da je tehnika na vrhuncu ( u ovom trenutku i za sada) kada smo stigli do toga da se i knjige izdaju u raznoraznim vidovima i izdanjima kao sto je video ili audio. A sa druge strane imam knjiga na svom racunaru i sretna sam i zbog toga. Ni u moje vrijeme toga nije bilo. Ako si zelio da procitas knjigu morao si da je pozajmis od nekoga ili iz biblioteke, da je kupis ili cak ukrades.
Cjenim internet zbog toga. Zato sto mi omogucava da narucim knjige koje trenutno ne mogu da kupim tu gdje sam. Zato sto mi sluzi kao izvor za pronalazenje dobre rijeci. Cjenim forume na kojima dobri ljudi nesebicno ostavljaju mrvice iz knjiga, a koje ja idem i kupim kao golub. Cjenim i ljude koje upoznam na forumima i koji isto tako nesebicno podjele ono sto imaju u svojoj "PDF" (ili nekom drugom formatu) biblioteci.
Sve ja to cjenim, ali ja i dalje idem u biblioteku. I vodim svoju djecu tamo. Miris knjige, zvuk knjige, zvuk biblioteke, poznati zvuci izvlacenja knjige sa police, dodir papira koji je stariji nego ja, specijalno izdanje knjige koje se drzi pod kljucem u staklenom kabinetu … sve je to za mene vise nego postovanja vrijedno, i zato i pokusavam da u svojim klincima stvorim isto postovanje za pisanu rijec, pisanu ali u staromodnom smislu te rijeci. E sad je i tu veliki izazov. Starije djete je vec na dobrom putu. Cita knjige iz skole, koje kupimo i one sto uzmemo iz biblioteke. U pocetku sam i ja citala te iste djecije knjige, prvo njoj kada nije znala da cita a poslije i za sebe, a samim tim i da poslije mogu da popricam o toj knjizi sa njom, da cujem njene utiske o dogadjajima o radnji ... sada sam to vec prestala da radim iz vise razloga, ne da pricam sa njom - nego samo da citam njene knjige (dobro i sada mi se omakne ruka pa "greskom" uzmem nesto "djecije" ) ali ona nije. Nije i nece, dok god ja mogu da direktno ili indirektno uticem na to.
Pomogla sam joj da napravi svoj prvi spomenar, i to iz vise razloga. Zato sto ono sto ce da zapise u njega mora da bude na nasem jeziku i sto isto tako vjezba pisanje, samim tim i citanje maternjeg jezika (koje je opet za nas poseban problem) a i ostace kao draga uspomena.
Kupujemo knjige gdje god, kad god i koliko god mozemo. Nije bitno da li je rasprodaja knjiga u biblioteci, da li je ta rasprodaja u necijoj garazi ili je prezentacija novih knjiga u njenoj skoli. Jos nisam kupila ni jednu knjigu koja je na CD ili DVD. Jedino sto mi je na CD je enciklopedija, i to jako cjenim.
Za mene knjiga nema "rok upotrebe" samim tim nije ni bitno koliko je stara.
E sad, drugo djete je susta suprotnost prvom. On je od svih knjiga koje posjedujemo izabrao jednu za svoju omiljenu i ta se knjiga njemu prepricava ( tacno, prepricava se jer mu je ne citamo na stranom jeziku) stalno. Za sada se nije zainteresovao nesto posebno za neke druge knjige, uzme poneku iz biblioteke samo ako vidi da mu je slika interesantna ili ako prepozna nekog od "junaka" iz crtica sto on gleda. Ali i pored toga ja cu njih i dalje da vodim, prvo djete zbog vec razvijenog interesa i ljubavi za citanjem a drugo sa nadom da ce se vremenom, ako ne isto ono bar slicno, interesovanje razviti.

A sto se tice moje licne kolekcije knjiga …. i opet sam pocela da je pravim ... ne znam ni ja koji je ovo put. U mojoj zivotnoj prici je bilo i uvjek ce biti papira. Na moju zalost, vise sam knjiga izgubila nego sto cu ih ikada moci nadoknaditi, ne zbog te iste knjige nego kao sto Black Orchid rece, priraste srcu – dobije svoju semtimentalnu vrijednost. E tokom rata, kada sam ja bila izbjeglica (cuj bila, kao da sada nisam ) moja porodica i ja smo bili odvojeni ratom. Zivjeli smo u dvije razlicite drzave i jedini nacin da stupimo u kontakt je bilo preko pisanih poruka koje je Crveni Krst dobrodusno isporucivao nesretnicima sa druge strane grane. Sada ja tu kolekciju pisama ili poruka cuvam kao najvece blago. Pisana rjec je nesto sto ostaje. Eto, izgubila sam knjiga i knjiga ... koje cu vremenom vjerovatno nadoknaditi ali sam dobila jednu kolekciju srceparajucih listova, rijeci nadanja i utjehe od svojih rodjenih. I to je sreca, zar ne?

A necu da odustanem ni od knjiga ni od borbe sa djecom da zavole knjige. Jeste da nije lako, ali moze se. I ne samo da se moze, nego se i treba. I zbog njih i zbog nas.

"Libraries are not made; they grow."

"To add a library to a house is to give that house a soul."

"A library is not a luxury but one of necessities of life."

"Books may well be the only tru magic."

...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Znam da ovaj komentar možda i nije za ovu temu, više ide u dio Filmomanija, ali ako nijeste gledali film "Farenhajt 451" Fransoa Trifoa, preporučujem da se potrudite da ga nabavite. Film jeste stariji, teško se nalazi, ali garantujem svima koji se osjećaju milenceta, da se neće pokajati. Naime, Farenhajt 451 je temperatura na kojoj gori papir.

U filmu je zapravo promijenjeno značenje riječi 'fireman', to više nije čovjek koji gasi vatru, več koji pali knjige. SF priča (za to doba), tužna vizija budućnosti, u kojoj su kuće napravljene od nezapaljivog materijala, a vatrogasci (metafora se ipak gubi na našem jeziku) su postali odred koji pronalazi ljude koji još uvijek čitaju knjige, policija ih hapsi, a vatrogasci posipaju knjige kerozinom i pale ih. To nije doba kompjutera, to je doba televizije...

Na kraju, ljdi koji vole knjige, da bi ih sačuvali od zaborava, uče ih napamet i onda bježe iz takvog svijeta u šumu, i tamo žive, pričaju svoje knjige jedni drugima, zovu se po knjigama i pred smrt pričaju te knjige svojim nasljednicima, "prenose ih s koljena na koljeno", da ne bi nestale... Zamislite blizance koji se predstavljaju kao Gordost i predrasuda, čovjeka koji je Don Kihot...

Prije početka projekcije kupila sam bila Sioranove Silogizme gorčine, držala sam ih u rukama za vrijeme filma i odjednom sam shvatila da me bole mišići... Začudih se o čemu se radi... I onda shvatih da sam tako jako stegnula knjigu, da mi je ne oduzmu...

Inače, film je rađen prema romanu... Ne mogu da se sjetim imena pisca, mislim da je prezime Red, a roman se zove kao i film - Farenhajt 451.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@plaha,
Rej Bredberi, Farenhajt 451.
U izdanju "Lagune" košta 389 din.


Sava i dalje teče, čak i ovaj prljavi Tamiš sa ustajalim rukavcima i zabokrečinom otrovne crvene boje, a Volga utiče u Kaspijsko more... Eto dovoljan je jedan post da pokrene čitave svetove, pohranjene u nama.
U Pančevu veje sneg, a ja pod utiskom vaših postova i jedne nevine rečenice koja pokreće lavinu uspomena na moje beogradsko detinjstvo i još ponešto, pomalo zarozana i nesrećno zaljubljena, otkrivam zaboravljenu knjigu u kućnoj biblioteci ...Borisa Piljnjaka...

Hvala svima vama koji ovde postujete, ulepsali ste mi dan...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@Sorelag,

Hvala puno! Nekoliko dana sam pokusalavala da se sjetim imena pisca, prije postavljanja posta (nikako da prodzaram po netu ili da svratim do knjizare)... Priznajem da mnogo volim kad mi obavjestenje dodje samo od sebe... ili od nekog poput Sorelag... Tenx agen!

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čemu inače služe prijatelji?! A volim tvoje postove, lovim ih tu i tamo, valjda imamo sličan senziblitet...
kiling me softly...
Ubi me danas neka nostalgija i žal za mladošću i ova potpuno neočekivana, netražena ljubav koju osećam i imam poriv da podelim sa svima, a samo sa NJIM ne mogu i ne smem. Eto, šta učinjeste od mene, pretvaram se u exhibicionistu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pade mi na pamet onaj dio iz "Majstora i Margarite" o tome kako rukopisi ne gore... I onaj s pocetka drugog dijela: "Za mnom. citaoce! Ko ti je rekao da na svetu ne postoji prava, verna, vecita ljubav! Neka lazovu odseku njegov gnusan jezik! Za mnom, citaoce, i samo za mnom, a ja cu ti pokazati jednu takvu ljubav." I eto utjehe...

@Sorelag,

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@plaha

Hvala draga,

lep poklon za moj rodjendan!