offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
Uradjene su predstave pod nazivom"Ljubavna pisma Staljinu", evo i nekih odlomaka iz razgovora sa rediteljima i uopste kriticarima koji prate oblast pozorisne umetnosti. Knjiga je izdata, ali, gde da se nadje ? 
- Za »Ljubavna pisma Staljinu« bi netko možda mogao reći da ne spadaju u komediju i satiru. Međutim, satirična je sama činjenica da Bulgakov, koji je bio i satiričar, piše pisma jednom diktatoru u kojima ga nešto moli. Razumljivo je da u takvoj predstavi nema previše smijeha, ali ima tihe ironije. U svakom slučaju, nema nijedne predstave koja je prisilno ugurana ili odskače od naziva festivala. Ali, pojavljuje se novi problem za satiričare, a to je; demokracija, u smislu smijeha na račun vlasti i države. Ipak, nepresušan motiv ostaje ljudska glupost, u kojoj i svaka vlast ima svoga udjela, licemjerje, karijerizam... Sve je to dovoljan materijal za dobru satiru i komediju.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Nova predstava Teatra ITD u režiji Saše Broz - intimna priča o danima agonije Mihaila Bulgakova i opsjednutošću likom Staljina, koji se ovoga puta javlja u prijetvornom liku Mefista
************************************************************
Dramski tekst "Ljubavna pisma Staljinu" Juana Mayorga bavi se danima agonije Mihaila Bulgakova u vrijeme staljinističkih čistki. Trokut Bulgakov-Bulgakova-Staljin nedvojbeno je preslik osnovnoga dramaturškog odnosa Majstora-Margarite i Wollanda, a Staljin se kod Mayorga pojavljuje na isti način na koji se Sotona pojavljuje u Bulgakovljevu romanu.
Uglađeni Sotona ne dopušta Bulgakovu ni otići iz zemlje ni ostati, ni živjeti ni umrijeti. Navodno mu telefonira, osuđuje ga na službeno nepostojanje, iako nepostojećemu pritom državna tijela uredno odgovaraju na pisma.
Tijekom vremena Bulgakov gubi odnos sa stvarnošću, pa više nije sigurno je li toliko ponavljani telefonski razgovor sa Staljinom stvarnost ili bolesna fikcija.
U ulozi Bulgakova: Dražen Šivak, Bulgakove: Olga Pakalović, Staljina:Marko Torjanac.
************************************************************
Muke sa Staljinom Kažu da je Bulgakovljevu dramu Zojkin stan Staljin gledao sedam puta. Zanimljiv je zapravo taj odnos između Bulgakova i Staljina. Pisao je pisac diktatoru bezuspješno nekoliko puta u želji da dobije dozvolu za odlazak u inozemstvo. Staljin ga je, međutim, nekoliko dana nakon smrti Majakovskog pozvao telefonom i predložio mu da potraži posao u Hudožestvenom teatru. Ni mjesec dana kasnije Bulgakov će dobiti posao asistenta režisera.
Ne treba ipak misliti da su sovjetske vlasti, a naročito ondašnji književni mainstream, prema Bulgakovu bili blagonakloni. On sam je jednom prilikom izračunao da su sovjetske novine o njemu pisale tri stotine i jedanput: od toga je dvije stotine i devedeset osam članaka bilo negativno intonirano (neprijateljsko-psovački), a tek tri su bila pohvalna.
Brojnim Bulgakovljevim dramama bilo je zabranjeno izvođenje. Indikativan je slučaj iz 1939. godine, kad je Bulgakov nakon dugog insistiranja pristao da napiše dramu o Staljinu koja je trebala biti igrana na šezdeseti Staljinov rođendan. Taj komad o mladom Gruzijcu - nesuđenom bogoslovu, komad pod nazivom Batum, zabranjen je, naime, intervencijom Staljina osobno.
************************************************************
Da, Majstor i Margarita, jedan od nezaobilaznih romana, po kom su se gradili stilovi kasnijih romanopisaca, veoma velik uticaj ima na kasnije sagledavanje celog zivota, kada se knjiga procita. Interesantna je i prica o nastanku knjige, tj, njenom nazivu, naime, knjiga je trebalo da nosi ( i imala radni naslov- Evandjelje po Wolandu ili Evandjelje po Djavolu(vragu). Evo i teksta o tome. 
Evanđelje po Wolandu
Danas je ipak valjda svakom ko čuje za ime Mihail Bulgakov prva asocijacija njegov roman Majstor i Margarita. Roman je Bulgakov pisao dugo: rad na ovom djelu započeo je još 1928. godine, a pisao ga je sve do smrti. Prema nekim istraživačima, u Bulgakovljevoj arhivi postoji čak osam verzija rukopisa. Pišući roman, Bulgakov je često mijenjao radni naslov: rukopis se najprije zvao Konzultant s kopitom, zatim su u opticaju bili i naslovi Evanđelje po Wolandu, odnosno Evanđelje po vragu, no roman je naposljetku ipak dobio ime Majstor i Margarita.
Može se zapravo pretpostaviti da se u prvim verzijama rukopisa radilo o ponešto jednostavnijem "romanu o vragu", a da će se kasnije razviti izuzetno složena konstrukcija ovog djela, u kojem će primat ipak preuzeti ljubavna priča. Fabula je primarno koncentrirana na dvije paralelne glavne teme: prva se bavi neobičnim događanjima u Moskvi tridesetih godina prošlog stoljeća, a druga govori o rimskoj Judeji u vremenu dok je njome vladao okrutni peti prokurator, konjanik Pontije Pilat. Dvije teme međusobno povezuje lik Majstora, pisca koji piše roman upravo o onodobnoj Judeji, te Woland, glatko obrijani stranac kojemu je jedno oko crno, a drugo zeleno, očevidac onih davnih događaja u Judeji o kojima piše Majstor.
Roman se otvara motom iz Goetheovog Fausta, a znamo li da se i ime Woland spominje u Valpurgijskoj noći, upravo se Goethe, uz Gogolja, Dostojevskog te Čehova, nameće kao jedan od važnijih Bulgakovljevih uzora.
Možda je među Bulgakovljevim pretečama najznačajniji ipak Dostojevski - od njega se Bulgakov učio polifoničnosti i "strukturi cirkusa". Karnevalština, bizarnosti, smijeh - sve su to sastojci Bulgakovljevog romana čija čvrstina i cjelovitost ipak počivaju - kako reče Tvrtko Kulenović - na tuzi i na tezi. Tuga lebdi u melodiji cijele priče: od toplih sutona do šutljivih jutara, a teza je slijedeća: "Jedina mogućnost sreće za čovjeka je u tome da ga odnese vrag." Što bi rekao Emil Cioran: "Činjenica da život nema smisla - razlog je da se živi, uostalom jedini koji preostaje."
U liku Margarite pak ostvaruje se prelijepa paradigma žene koja voli: njoj su - po riječima Aleksandra Flakera - etičke kategorije strane, ona samo želi ostvariti svoju ljubav, biti s Majstorom. Sa velikim autorskim zadovoljstvom Bulgakov prikazuje njezinu osvetu zlobnom mediokritetskom kritičaru i demoliranje njegovog stana, a neskriveno se uživa u paljevini Gribojedova. Jer dok rukopisi ne gore, domovi pisaca pak gore vrlo lepo.
Bulgakovljev roman Majstor i Margarita objavljen je prvi put tek sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, četvrt vijeka nakon autorove smrti. Prevodi na veliki broj svjetskih jezika vrlo brzo su ga učinili neodvojivim dijelom kulturne baštine cijelog čovječanstva, te se tako ispunilo "proročanstvo" Venjamina Kaverina o romanu toliko osebujnom da mu je teško naći ravna u cjelokupnoj svjetskoj književnosti.
Veliki je utjecaj ovog romana na brojne značajne suvremene pisce, a možda je u tom kontekstu najzanimljivije spomenuti Salmana Rushdieja i njegove Satanske stihove. O vezama između ova dva romana, paralelama između Ješue Ha-Nocrija i Mahounda, sličnostima Ivana Bezdomnog te Farishte i Chamche, u svijetu se odavno piše studije (poput Zdrave blasfemije Geralda Lucasa).
Bulgakovljev Majstor i Margarita upravo je idealan primjer hibridne forme za koju se zalaže Rushdie u svom eseju o romanu, djelo što je u isto vrijeme i društveno istraživanje i fantazija i ispovijed, djelo što prelazi i granice znanja i topografske međe, djelo što nam o ljudskoj sudbini govori na način na koji to nikakva znanost, filozofija ili religija ne mogu učiniti.
Tekst (tacnije delovi) preuzeti sa [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
*************************************************************
A Bulgakov bese vojni lekar. Neverovatno. Moze da se cak i uvidi veza izmedju poziva koji je odabrao kao primarni , i tuge i demonskog , sto provejava kroz njegov celokupan opus. Stalno razmisljanje( u ovom slucaju po poslu kojim se Bulgakov bavio) smrti, bolesti, navede coveka da se zapita gde lezi tacno sustina i sta je cilj zivota. I tacno tako, kako Stane rece, covek u celoj svojoj prirodi tezi uvek da dokaze sebi sebe, ma koliko to bilo paradoksalno, covek ustvari i ne uvidja da je njegova moc ustvari njegova najgora slabost.
|
