Mit o Sizifu - Alber Kami

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sifzif je bio proklet ... dobio je najtezi posao na svijetu. Nekako najnezahvalniji, nekako apsurdan. Besmislen. Bez nagrade. Jer i ako se za sekundu stijena nadje na vrhu, taj djelic vremena … da li to Sizifa cini sretnim covjekom?

Da li ikome njegov zivot, dodje na isto? Koliko puta su neki od nas trazili smisao zivota i smisao u guranju kamena na vrh brda, da bi se on sam skotrljao nazad, a mi ponovo prionuli na vjecni posao … zivljenja. I sta ako zivot nema smisla, jel’ to znaci da nije vrijedan zivljenja? A to sto smisao nije isti za svakoga, ne moze (i ne smije) da nas ogranici u trazenju odgovora (?).

Da li je apsurd nadati se? Da li je apsurd vjerovati u zivot poslije zivota? Da li je apsurd vjerovati u bilo sta drugo osim u sebe?

I po cemu se razlikuje samoubistvo od "filozofskog samoubistva"? Mislim da znam u cemu je razlika, ali mrtav um je mrtav um. Da li stvarno znaci nesto to sto je tijelo zivo?

Mozda je strast odgovor na sva apsurdna pitanja. Opet zavisi ko je koliko stranstven, i sta za njega znaci strast. I posto nista nije sve crno ili bijeo, tako nije sve ni apsolutno apsurdno. Ili ako jeste danas, mozda nece biti sutra. Mozda se na putu nade nesto i nauci. Spozna.

Da li se nas zivot uistinu sastoji od bezbroj neuspjelih pokusaja da zivimo?
Kada je Sizif spoznao svoju "sudbinu", u njemu je nestalo razocarenja i tuge, tek tada je poceo da zivi (gurajuci kamen, naravno). Njegov vjecni zivot je postao jako popularan. A bogovi? Kakvi su to bogovi da kaznjavaju tako okrutno? A Sizif ... ko zna, mozda je na kraju postao sretan covjek.

---

"I see many people die because they judge that life is not worth living. I see others paradoxically getting killed for the ideas or illusions that give them a reason for living (what is called a reason for living is also an excellent reason for dying). I therefore conclude that the meaning of life is the most urgent of questions."

"What, in fact, is the Absurd Man? He who, without negating it, does nothing for the eternal. Not that nostalgia is foreign to him. But he prefers his courage and his reasoning. The first teaches him to live without appeal and to get along with what he has; the second informs him of his limits."

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

tacno, tacno, tacno...
i nije strasno sto smo deca apsurda..
nije strasno sto smo to spoznali...
strasno je to sto ne prestajemo da se nadamo da cemo kamen prevaliti preko...
jebena nada nikako da umre..

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kazu da ona (nada) posljednja umire. Sigurna sam da postoji valjan razlog za to.

Optimizam je dijete apsurda (u jednu ruku), nada je proizvod optimizma.
Da li je neko primjetio kako se vise nadaju ocajni/beznadezni ljudi?
Mozda je i Sizif bio jedan od njih.

P.S. i nagradno pitanje: sta je u stvari kamen? sta je brdo? da li su oni stvarni ili produkt nase maste? da li je patnja stvarna? ko o tome odlucije?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

nada mi nekako nije povezana sa optimizmom...
meni optimizam zna da bude izrazito depresivan..
o nadi se cuti, s njom se sneva u tisini...
ma kakva depresija bila, uvek mogu da kazem da nisam dotakao dno jer sam se i nadao. to me nekad izludjuje...volim kamijevu preradu mita

ja odlucujem koji je moj kamen i samo ja mu dajem realitet, a tlo nekad zna da mi ga oduzme...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mislim da je Volter vjerovao da je sam optimizam apsurdan, jer ima toliko patnje na ovom svijetu. Cemu se nadati kad ce biti kako ce biti ... (?).

Ti si dobar ako mozes da razdvojis dva pojma. Ja ne mogu. Meni su spakovani u isti paket. I optimalno vjerovanje u dobro i pozitivan pogled na zivot.

A zar nije veci apsurd zivjeti bez optimizma? Na sta se zivot svodi u tom slucaju? Sizif je bio optimista, ja to znam.
On je prihvatio svoju sudbinu, znao je da ne moze da je promjeni, ali je nekako uspio da tako zivi, da tako gura i nije odustajao. Nigdje ne pise da je neko stajao njemu iznad glave sa bicem u ruci, i da bi ga bicevao ako (i kada) bi ovaj prestao da gura. Znaci on je uzeo ono najbolje iz date situacije, gledao je na svoj "zivot" sa pozitivne strane i nije odustajao.

jd di ::ja odlucujem koji je moj kamen i samo ja mu dajem realitet, a tlo nekad zna da mi ga oduzme...

Dovoljno realno. Kako se boriti protiv tla? Kako izabrati novo?

Ima jedna kratka "pricica" na ovu temu:
Zalio se covjek Bogu da mu je njegov krst (onaj sto mu ga je on dodjelio) tezak. Bog pristane na kompromis, odvede covjeka u bastu krstova i da mu da izabere novi. Trazio covjek novi krst tri dana i tri noci, da bi na kraju opet uzeo svoj, natovario ga na ledja, zahvalio se Bogu i otisao dalje.

Neka svako za sebe izvuce poentu price.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

siguran sam da je sizif bio, ne optimista, nego radostan sto gura kamen...
ne mislim da se nadao da ce ga prevaliti preko...
pihvati sve kao sto majka priroda prihvata..
on je to uradio, i nije mislio da je natcovek zbog toga...
bio je slobodan u svojoj negativnosti, nadovezujem se na hegela i teoriju sluganstva...
i da, optimizam je meni apsurd....
svet je najbolji moguci ali nije ok...
da je za dlaku gori ne bi ni postojao...
ne znam..
siguran sam da je poetizovani pogled na sizifa produkt ovog i ovakvog vremena, jer svako vidi sebe u njemu...
i sve dok je tako, dok smo zaljubljeni u sizifa...dotle smo i ok...
romantizam da ce uspeti
da ce neko od nas uspeti
je depresivan?
pitanje za tebe, kad bi mu poslo za rukom da prebaci stenu, da li bi mu ona nedostajala? i da li bi to stvarno to bio uspeh? da li je smisao na kraju ili u traganju? da li se svrha otkriva ili prepoznaje? raspisah se...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

http://www.mycity.rs/Filozofija/U-potrazi-za-smislom.html

Tu, na tom liku/u toj temi smo se malo dotakeli smisla i njegovog trazenja. Ako ti nije mrsko, pogledaj - procitaj.

Mislim da je prebacivanje stijene preko, nedozvoljena ideja u mojoj glavi. Stijena ga cinim onim sto jeste. Ako izgubi nju - izgubi je dio sebe. I kazna, kakva god da je, (okrutna) njegova je, s tim se on pomirio.
Ne smatram da bi to bio uspjeh iz gore navedenog razloga.
Smisao je definitvno u traganju.
A za svrhu ... zivljenja/postojanja (?) ... hm ... neko je otkrije - neko je prepozna. Recimo da zavisi od razumjevanja, shvatanja, obuhvacanja. Za sebe bi rekla da je svrha u prepoznavanju.

P.S. Nemoj da se ustrucavas ... samo pisi, zato smo tu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

c...da l' je bio sretjan onaj delic sekunde.. ni'e bre bio srecan.. to mu je najgori delic, kad zna da ce opet kamen da padne, on je u svojoj jadnoj situaciji, mogao da bude "srecan" samo dok valja, nikako kad ga izvalja.. a i ni'e on dobio najapsurdniji posao...tantal jeste..jadan.. al' razumem na shta si ciljala..da...kad kazzemo sizifov posao , mislimo na tezzak , besmislen, uzludan pos...da nije bio onoliko lukav u pravom zzivotu, odnosno zzivotu pre osude bogova, ne bi ni dobio takav zadatak..a i valjanje kamena je vrlo jednostavna stvar.. mozzda je i mogao da nadje neko reshenje, ali svest da mu lukavstvo, u chemu je bio maher, netje pomoci pritiskala je Sizifa jednako kao bezizglednost uzludnog posla..trebao je da ozzivi apsurd , da ga analizira.. poenta je da smo mi suocheni sa realnom mogutjnoshtju da je zzivot besmislen..pogotovo onda kada nas obuzme inteletuani konstrukt.. ili ukoliko se uhvatimo u koshtac sa paradoxom, shto nema smisla..pa , ipak , zzivimo, prezzivljavamo, kako god..ono shto 'otju da kazzem je da uprkos trajnom prokletstvu, Sizif mozzda i ni'e bio nesretjan..jednostavno je morao da prihvati stvare kakve jesu...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Tantal nije dobio posao kao kaznu, vec muke.
Vjeciti strah, vjecitu glad i zedj.
To je mnogo brutalnija kazna, ali nije apsurdan posao.
Sizif je dobio igre bez granica. Zacarani krug u kojem nema pocetka ni kraja. U kojem mora da upotrebljava svoju "fizicku" snagu da bi gurao kamen a psihicku da bi izdrzao guranje kamena. Sizif je dobio kaznu obicnog smrtnog covjeka koji radi apsurdan posao (bas kao i neki od nas koji rade posao zarad placanja racuna ili tek da se prezivi).
Znamo o tome kako je Sizif dobio svoju glavnu nagradu, znamo i sta je nagrada, ali ono sto se ne zna je kako je on to podnosio. E tu u igru ulazi nas individialni identitet, licnost i karakter, pa ga svako tumaci na svoj nacin. Ni najtezi rad nije razlog da covjek bude nesretan.

Obojica su bili kaznjeni od strane boga jer je jedan bio mudar a drugi bezobrazan. U svakom slucaju, nije dobro biti "pametniji" od boga (pogotovo od boga koji je nesiguran kao sto je bio Zeús).

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ella ::Tantal nije dobio posao kao kaznu, vec muke.
Vjeciti strah, vjecitu glad i zedj.
To je mnogo brutalnija kazna, ali nije apsurdan posao.
Sizif je dobio igre bez granica. Zacarani krug u kojem nema pocetka ni kraja. U kojem mora da upotrebljava svoju "fizicku" snagu da bi gurao kamen a psihicku da bi izdrzao guranje kamena. Sizif je dobio kaznu obicnog smrtnog covjeka koji radi apsurdan posao (bas kao i neki od nas koji rade posao zarad placanja racuna ili tek da se prezivi).
Znamo o tome kako je Sizif dobio svoju glavnu nagradu, znamo i sta je nagrada, ali ono sto se ne zna je kako je on to podnosio. E tu u igru ulazi nas individialni identitet, licnost i karakter, pa ga svako tumaci na svoj nacin. Ni najtezi rad nije razlog da covjek bude nesretan.

Obojica su bili kaznjeni od strane boga jer je jedan bio mudar a drugi bezobrazan. U svakom slucaju, nije dobro biti "pametniji" od boga (pogotovo od boga koji je nesiguran kao sto je bio Zeús).
okej.. recimo da se svodi na isto za ovo o sizifu.. a tantal.. pa dobro, i on je dobio posao, u neku ruku.. kao da je bilo lako da mrtav gladan zeva u one jabuke..