Kokice su produkt kukuruza kokičara.
Grickalica- namirnica koja je bila poznata još pre 5000 godina.
Smatra se da je Kolumbo kokičar doneo u Evropu.
1885. godine napravljen je prvi aparat za kokanje kokica.
1912. godine su počele prvi put da se prodaju u bioskopima.
Kokice se najbolje kokaju kad ima u njima vrlo malo vlage. To zavisi i od uslova skladištenja kao i da se pravilno čuvaju da se ne umoljčaju.
I najeftinija grickalica. U proseku kilogram kukuruza kokičara košta oko 120 din.
Može se reći da su i namirnica i najzdravija grickalica.
Pod uslovom da nisu začinjene, kad im se kad se doda ulje i so, povećava kalorijska vrednost.
Ne sadrže masti, vrlo malo ugljenih hidrata.
Zdrave su i ne utiču komzumiranjem na kilograme, kao što to mogu ostale industrijske grickalice koje takođe nisu ni hranjljive.
Al sadrže vitamine B grupe, minerale- magnezijum, cink, gvožđe, malo belančevina, antioksidante.
Mogu se, bezbrižno svaki dan jesti i jednom manjom činijom kokica zadovljavaju se potrebe za nekim mikroelementima i antioksidantima.
Indijanci su ih jeli začinjene suvim biljnim začinima il čilijem.
Mogu se pripremati u običnoj šerpi, u aparatu za kokice i u mikrotalasnoj, ili kupiti gotove u maloprodaji.
Najbolji je starinski način u emajliranoj šerpi sa malo ulja i soli.
Mogu se prelivati puterom, karamelom i čokoladom, sirom.
Mogu se koristiti za prevljenje nekih kuglica, poput kornfleks korpica.
Omiljena su grickalica za žurke, bioskope, praćenje utakmica itd.
Fotke i neki od podataka- izvor internet.
|