|
Pozdrav, imam 28 godina, ona ima 30.
Upoznali smo se u kaficu, saznao da je ona ozenjena i ima dijete od 8 godina, u braku je 10 godina i brak od početka nije štimao i prije 2 mjeseca smo "prohodali" u tajnosti i nalazili se u noći.
Rastava je u tijeku, preselio se u stan kod nje kojeg je iznajmila.
Što se tiče rastave, od početka je slušam u svemu što je proživljavala, kakav lažov joj je bio muž i da ga nitko živ ne podnosi, bavio se i drogom i slično i pomažem joj s papirima (u tajnosti) da se riješi smrada od muža. Od njega je bila istjerana iz kuće, samo on još uvijek ne zna da ja zivim s njom trenutno.
Druga stvar, upoznala se s mojim roditeljima (ja s njezinima još nisam jer ne smiju još uvijek znati da je s menom) i roditeljima sam objasnio da cu zivjeti s njom.
Stvar je slijedeca, ona nikad nije imala nikakve veze i skoro pa nikud nije ni isla, samo kuca - posao (bar tako kaže), pronjuškao sam joj fb poruke, od tipova nije baš imala nešto zabrinjavajuce, obicni razgovori.
Stvar je u tome da je od nekih tipova kao "rodbine" (bar tako kaze) iz srbije brisala poruke da bi joj se jucer javio taj isti tip s kojim se navodno nije dugo cula i nakon toga je rekla "daj ga blokiraj" Ja to ne znam, ona tvrdi da je rodbina i da se nije cula dugo s njim i da je dosadan i da su prije pricali o svojoj rodbini i slicno. Dosad joj nisam imao razloga ne vjerovati.
Također sam jučer saznao da s frendicom koja je udata i vara muza ima tajne za koje ja ne smijem znati (cak nije htjela rijeci pod cijenu prekida i prijetnje mojim odlaskom iz stana). Da li je to uopće normalna reakcija ako joj je stalo da ispada kao da je boli briga ako ću otići ???
Stvar je u tome da sam slucajno skuzio da brise poruke od te frendice i razgovor vec dugo jer nitko ne smije znati što su one pričale. Povrijedilo me to iz razloga što smo se dogovorili da između nas nema tajni i skrivanja stvari, OK, mozda nije nista bitno jer kaze da je s tom frendicom pricala o njoj i tom njezinom ljubavniku.
Ja sam njoj rekao da mi to smeta i da ne mogu shvatiti jer meni ispada da je prijateljcia bitnija od mene i pitao zasto ne moze reci i njezin odgovor je da ona ne smije reći i da nikad ne odaje tajne i da onda ako je hoću ostaviti da mogu otići, da ona tu ne može ništa (a kune se da me voli više od svega i da joj je stalo). Danas je rekla da je pogriješila s tim skrivanjem (brisanjem) poruke i da joj je žao (također i dalje misli istu stvar raditi, brisati poruke jer "ja ne smijem znati prijateljičine tajne") . Također mi daje mobitel da vidim kad god hoću i ne skriva ga uopće.
Pokušavam čim objektivnije ovo napisati jer je ne zelim ostaviti, a jos manje se sramotiti pred starcima jer sam otisao kod nje zivjeti, jer nisam siguran uopće što da mislim i da li ispravno razmisljam, mozda sam samo preosjetljiv.
Imam osjecaj da je "preozbiljna",a ja da imam djetinjaste odgovore na to i da mi previše smeta. Jesam li u pravu? Što bi vi napravili, kako se postaviti uopće?
Isto ne mogu reci da me ne voli jer je dosta ljubomorna na moje prijateljice, cak mi je brisala neke od njih i poludjela je kad je vidjela razgovore (iz proslosti) s tim prijateljicama mojima. Također nisam ni čuo po gradu nešto loše (zasad) o njoj.
Htio bih čuti druga razmišljanja, objektivna, jer ja sam ne mogu shvatiti da li radim ispravno stvari ili ne, da li se nadati nečemu ili ne? Ozbiljna je na način da ima radne navike, da je više "Kućni tip", da ju ne vuku izlasci, ne izlazi uopće nikud kad sam ja kod kuće, osim samnom, a i rekla je da nema potrebe izlaziti. Isto ne mogu reci da mi se ne javlja stalno, ode na posao gdje i ne moze toliko tipkati pa opet tipkamo po cijele dane, i slika mi cak i poruke ako se tko javi, mozda je glupo ali napomenuo sam da ne ispadne da sam samo ja u pravu jer to naravno ne zelim, zelim objektivne odgovore na ovu situaciju. Isto tako držala se i svih dogovora svojih dosad.
U čemu je onda problem? Da li u meni? Ja kao da očekujem neko savršenstvo (riba sam po horoskopu  , ona lav),a onda me najmanja sitnica poljulja, nekad mi zna reci da se kao dijete ponašam s odgovorima svojima, a opet ja imam osjecaj da sam u pravu.
Što učiniti? Kako se postaviti u toj situaciji? Što misliti o tome svemu?
Molim vas za neki "pametan" odgovor jer ne znam kako se postaviti uopće.
Napominjem, radi se o 2-3 mjeseca veze i danas je napisala "ja tebe necu ostaviti nikad, ali nikad". Također i tvrdi da joj nije do varanja i da nikad to nije radila - ali OPET - u braku (koji od početka nije valjao i rekla je da ga nije od početka voljela) je varala bivšeg muža samnom. Što o tome misliti?
Hvala unaprijed.
LP
|
